"On obezbijedi gnijezdo, ona dođe naknadno eto počele su nosit i jaja za nekih mjesec dana treba da se legu i onda hrana, nošenje donošenje sijene dok ne othrane", kaže Đorđo Đurić. 

U gnijezdu je za sad jedno jaje, ali mještani kažu, još se pare, i nadaju se biće ih više. Od jutra do večeri pogledi su usmjereni ka gnijezdu. 

"Pa male rodice i mama i tata rode, pa svaki dan gledam", kaže Vuk Panić.

"Ako nema naveče oboga to je izvirivanje kroz prozo dal je došlo, kad će doć mali kad su onda su brige hoće li ispasti neće li, ono hoda gore po ivici", kaže Đorđo Đurić.

Atrakcija su, ali i brga, pričaju mještanu. Kada su stigle nakon poplave 2014 svile su gnijezdo na elektro stubu. Nekoliko godina kasnije, električari su postavili konstrukciju u kojoj se i danas gnijezde. Pokušavali su i da ih hrane, ali objašnjavaju, neće tuđu hranu, čak ni svoju ako im padne van gnijezda. Uprkos svemu, ponosni  što su rode baš njih izabrale. 

"Vjerovatno to nešto znači jer dobrim ljudima kažu iidu i ptice i životinje“, kaže Pero Ljubičić.

"Odu, septembar kraj septembra možda i avgusta čak, oni mali oni prije poletare sve vježbaju krilima, i odoše", kaže Gospa Ljubičić.

Do sada su izveli 6-7 mladih, pričaju mještani. Jedne godine snijeg je pao na jaja pa mladih nije bilo. Voljeli bi kažu, da ih obilježe da znaju da li im se svake godine vraća isti par.