Partizanske snage su, uz pomoć saveznika Engleza i Amerikanaca, u oktobru izbile u zaleđe Splita. Borbe su pred ulazom u grad počele 21. oktobra, a ustaše i Nijemci su se povukli iz Splita u zoru 26. oktobra.

Grad istog dana okićen mahom hrvatskim zastavama, uz pokoju jugoslovensku, što je, kako navodi portal "Idenks", bio odraz politike koju su Splićani zastupali prethodnih godina.

"Kao mahom hrvatski grad, Split je, nakon što je sporazumom Ante Pavelića i Benita Musolinija potpao pod Italiju, bio pod žestokim udarima italijanizacije", navodi "Indeks".

Portal piše da za Splićane nije bila prihvatljiva Italija, kao ni sa Italijanima slizane ustaše, zbog čega je Split, kao i cijela Dalmacija, postao snažan izvor ljudstva za partizanske snage.

U ratno vrijeme na Mosoru je počelo izlaziti i partizansko glasilo "Slobodna Dalmacija", koje je 26. oktobra 1944. godine na naslovnoj strani objavilo tekst pod naslovom "Oslobođen je Split - ponos hrvatske Dalmacije".

"Naše su jedinice ušle u Sinj i Split. Juče, 25. oktobra, oslobodile su jedinice 20. divizije NOV-a grad Sinj. Danas, 26. oktobra, ušle su jedinice 26. divizije NOV-a u grad Split. Neprijatelj nije pružio nikakav otpor", pisalo je u "Slobodnoj Dalmaciji".

Portal "Indeks" navodi da su danas, 75 godina kasnije, partizani postali uvreda, a Split živi neku drugu istoriju.

"Revizija istorije je posebnog maha imala u Delmaciji, gdje su promijenjena sva imena ulica, porušena je većina spomenika, a sjećanje na antifašističku prošlost Dalmacije skoro da se smatra izdajničkim činom", piše "Indeks".

Svake godine u Splitu se skoro krišom obilježavanja godišnjica stradanja mladića iz Prvog splitskog partizanskog odreda, koje su u avgustu 1941. godine pobili Italijani, dok je spomen-ploča podignuta u njihovu čast često na udaru vandala.