Njegova majka Dragana Janković, na ovaj dan, objavila je bolne riječi.

"I šta je život i kako se živi... Godine ko godine, smjena lošeg i dobrog, malo sreće negdje uspjeha, ponekad gomila radosnih trenutaka i pobeda, no tuge uvijek, one tihe u pogledu koraku i mislima. I sve se može mijenjati, iznova graditi i nizati, samo se tuga uvuče u svaki dio tijela kao bol i nedostajanje. I živiš u stalnoj borbi sa sobom sam, tražiš mjesto gdje će sav bijes od nemoći izaći kao vrisak, jer si sve suze ovog sveta davno isplakao", napisala je i dodala:

"I ovom proljeću vratiće se laste, nebu sunce, bašti cvijet. I sa ovim prolećem krenuće neki novi život i buđenje. Samo se moje proleće neće probuditi nikada. I šta je život i kako se živi znaju noći, muk misli, sumrak i svitanja sa jednim usnulim očima u boji kestena".

Podsjetimo, tada četrnaestogodišnji Aleksa oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u kojoj je živio, nakon osam mjeseci fizičkog i verbalnog zlostavljanja od strane svojih vršnjaka.

Potres mozga, noga u gipsu, psihijatrijska dijagnoza "posttraumatski sindrom", doveli su do tragičnog završetka.

Njegovi roditelji su pokušavali da izdejstvuju usvajanje "Aleksinog zakona", koji bi pomogao u suzbijanju vršnjačkog nasilja i spasio drugu djecu Aleksine sudbine.

Dragana Janković napisala je potresno pismo na njegov 20. rođendan, u kojem je do detalja predstavljen pakao koji je dječak preživljavao pre no što je odlučio da oduzme sebi život.

(Telegraf)