Bivši bokser

Šest decenija borbe za nevinost - robijao 48 godina za masakr koji nije počinio

  • Извор: РТС
  • 10.12.2022. 04:05

Ivao Hakamada (86), koji je osuđen na smrt za četvorostruko ubistvo koje nije počinio i proveo čitavih 48 godina iza rešetaka, ni danas, osam godina nakon puštanja na slobodu, nije uspio da izdejstvuje novo suđenje na kojem bi zvanično bio proglašen kao nevin i dobio novčanu odštetu. Nedavno stečeni novi dokaz, koji ukazuje na manipulaciju istražnih organa, mogao bi da konačno omogući to suđenje, javljaju mediji u Japanu.

U Japanu se konačno bliži rasplet višedecenijske bitke za dokazivanje nevinosti koju vodi bivši bokser, osamdesetšestogodišnji Ivao Hakamada, njegova porodica i Japansko udruženje advokata, koje je njegovu borbu na dobrovoljnoj osnovi prihvatilo kao sopstvenu.

Hakamada je proveo punih 48 godina iza rešetaka zbog surovog četvorostrukog ubistva u gradu Šimizu u prefekturi Šizuoka koje se odigralo u junu 1966. godine.

Iz zatvora je pušten 2014. godine kada je DNK analizom utvrđeno da jedini materijalni dokaz koji ga je teretio, komadi odjeće pronađene u blizini mjesta zločina, nisu pripadali njemu. S obzirom na to da mu je bila izrečena smrtna kazna, time je konačno završen njegov gotovo petodecenijski mučni put na vješala, piše RTS.

Međutim, mada se te 2014. dokopao slobode, Hakamada i njegovi pomagači nisu uspjeli da izdejstvuju ponavljanje suđenja na kojem bio on bio zvanično proglašen nevinim, odnosno, nisu uspjeli da u potpunosti speru ljagu s njegovog imena. Zato su nastavili sa naporima da dokažu njegovu nevinost.

Početkom ove nedjelje, punih 56 godina i tri mjeseca nakon hapšenja, javljaju japanski mediji, desio se događaj od suštinske važnosti u tom smislu - pronađen je novi dokaz koji daje pravnu osnovu za pokretanje novog suđenja.

Naime, nedavno je dovršen empirijski eksperiment kojim je utvrđeno da navod policije da je 14 mjeseci nakon zločina našla pet komada Hakamadine odjeće natopljene krvlju u rezervoaru ispunjenom koncentratom za tradicionalnu japansku supu miso u krugu fabrike falsifikat, jer se ispostavilo da je nemoguće da mrlje krvi ostanu očuvane i upadljive nakon toliko vremena provedenih u toj tečnosti.  

Žrtve masakra u Šimizuu bili su direktor lokalnog preduzeća za proizvodnju hrane "Kogane" i njegova porodica: supruga i dvoje djece. Oni su usmrćeni nožem u domu, a njihova tijela spaljena, što je u velikoj mjeri zakomplikovalo istragu, naročito u to vrijeme, kada ispitivanje DNK i druge savremene forenzičke metode nisu bile dostupne. 

Sumnja je pala na radnika te firme Hakamadu, koga su istražitelji zbog bavljenja boksom ocijenili kao agresivni karakter i vjerovatnog počinioca.

On je nakon nekoliko nedjelja propitivanja priznao zločine (ubistvo porodice direktora kompanije, krađu i paljevinu) u policiji, ali ih je kasnije negirao pred sudom, tvrdeći da su ga detektivi lišavali vode i branili mu odlazak u toalet tokom ispitivanja koje je trajalo i 12 do 16 sati dnevno.

Mada je njegovo priznanje u najvećoj mjeri bilo odbačeno kao iznuđeno, sud je jedan mali dio njegove izjave usvojio, isto kao i materijalni dokaz u formi komada tekstila koji je pronađen u njegovom stanu i odgovarao odjeći izvađenoj iz rezervoara, zbog čega mu je izrečena smrtna kazna. Ona je nakon završetka žalbenog procesa 1980. godine i potvrđena. 

Četvrt vijeka docnije, sada već daleke 2014. godine, Osnovni sud u Šizuoki donio je oslobađajuću presudu za Hakamadu i naložio novo suđenje, jer je tada DNK analizom konačno utvrđeno da pomenuti komadi odjeće nisu pripadali ni njemu ni žrtvama.

No, potonju odluku Viši sud u Šizuoki je četiri godine kasnije, na žalbu tužilaštva, odbacio kao nedovoljnu za pokretanje novog sudskog postupka, da bi onda na zahtjev odbrane Vrhovni sud u decembru 2020. vratio predmet na razmatranje Višem sudu.

Hakamada, za kojeg japanski mediji tvrde da boluje od demencije i da vjerovatno već nije više sasvim svjestan toga šta se događa, tako je ostao na slobodi, ali bez potvrde ili zvaničnog zaključka o nevinosti i bez novčane nadoknade za vrijeme provedeno iz rešetaka.

Nakon eksperimenta, sada je jasno da svijetlocrvene mrlje na pantalonama, majici i vešu, za koje je odbrana i ranije trvdila da su neprirodne, jer se jedne sa drugima ne poklapaju po visini i rasporedu, nisu mogle da ostanu tako upadljive i vidne nakon više od godinu dana u rezervoaru sa koncentratom, kako je tvrdila policija, već da su morale da potamne.

To praktično znači da su bile podmetnute kako bi se naprasno ubrzalo rješavanje slučaja. To će, tvrde advokati, biti dovoljni argument da se Viši sud privoli da do kraja godine odobri novo suđenje na kojem bi činjenično bila utvrđena Hakamadina nevinost.

On ne samo što je, čini se, nevin proveo 48 godina iza rešetaka, već je pritom morao da živi u svakodnevnoj neizvijesnosti i strahu, budući da se osuđenicima na smrt u Japanu ne daje unaprijed obavještenje o datumu pogubljenja, već im se crna vijest saopštava u jutro pred samo izvršenje.

Takođe, osuđeni na najstrožu kaznu se odvajaju od ostale zatvorske populacije, što znači da je on sve to vrijeme proveo u samici.  

Ovdje, naravno, ne treba zaboraviti ni patnju žrtava, kao ni muke njihovih porodica, jer ako je Hakamada nevin, to znači da pravog ubicu ili ubice pravda nikada nije stigla.

Тагови: