Velike bijele ajkule se smatraju jednim od najvećih predatora koji postoje na našoj planeti. Što znači da su one veoma uspješni lovci, bez mnogo prirodnih neprijatelja. Međutim, nije uvijek sve tako prosto, jer biolozi i ronioci vrlo često na njima - ali i na drugim vrstama ajkula - primjećuju tragove borbi ili povreda. A ono što najviše privlači pažnju jeste činjenica da one zarastaju nevjerovatnom brzinom.
Zašto se ovo dešava?
Ajkule najčešće postaju agresivne prilikom parenja, kada mužjaci grizu ženku za peraja - kako bi ih zadržali blizu sebe. Istraživač sa Jugositočnog univerziteta na Floridi, Mahmud Šivdžu objašnjava da one imaju jako oštre zube, pa je i težina povreda veća. Stoga su morale da razviju neki efikasan mehanizam brzog zarastanja, kako im se rane ne bi inficirale.
Neke od studija koje su se bavile ovom temom sugerišu da kit ajkula, može da se oporavi od težih povreda kože i krvnih sudova za 35 dana. I to sa uspješnošću od 90 procenta. Dok rane sa grebenskih ajkula, dugih i po pola metra, mogu u potpunosti da zarastu za pola godine.
Ipak, uprkos ovoj izvanrednoj sposobnosti, mehanizam zarastanja ni dan danas nije u potpunosti shvaćen i dobro ispitan. Svega nekoliko studija na ovu temu je sprovedeno u kontrolisanim uslovima. Uključujući i ispitivanje gena velikih bijelih ajkula iz 2019. godine, kada je rezultatima potvrđena njihova sposobnost brzog zarastanja rana. Međutim, tada je uočena velika genetska fleksibilnost koja zajedno sa mehanizom za ispravljanje štetnih grešaka najvjerovatnije pomaže i da izbjegnu rak.
Naučnici podsjećaju da je njihova genetika stvar 400 miliona duge evolucije, a sada se nadaju da će uz pomoć savremenih tehnologija uspeti da proniknu u njene tajne i objasne njene efikasne mehanizme.
