Na dohvat ruke bio je posao vrijedan milione koji bi možda zauvijek promijenio modernu srpsku auto – industriju ,ali su rat i sankcije učinile svoje pa je „mališa“ iz Priboja ostao na svega 30 napravljenih primjeraka.
Malo ko danas zna da se u Priboju početkom devedesetih spremalo malo „čudo na točkovima“ napravljeno od poliestera, koje je trebalo da pokori planetu kao tada vjerovatno najmanji i najjeftiniji moderni automobil sa cijenom od svega 3.900 njemačkih maraka.
Ovaj maleni dizelaš sa automatskim mjenjačem i japanskim motorom bio je namijenjen gradskim uslovima eksploatacije, zakrčenim saobraćajnicama, bez dovoljno parkinga i garaža.
– Baš kad je trebalo da krenemo u proizvodnju malolitražnog automobila „poli 10“, kad smo sve složili presjekle su nas sankcije. Stopiran je uvoz motora i komponenti iz kooperacije. Uspeli smo da sklopimo 30 automobila i prodamo ih, cijena je bila 3.900 maraka – izjavio je svojevremeno za Novosti Dragan Njemčević, rukovodilac tehničke pripreme u fabrici „Faspini“ pribojskog „Poliestera“.
Poli 10″ su majstori iz fabrike i kupci od milja nazvali „mališa“, a rezultat je saradnje sa francuskom firmom.
– Sa francuskom firmom „Еrad“, iz grada Due, sklopljen je 1988. godine ugovor o proizvodnoj kooperaciji – podsjeća Njemčević na dane kad je u Priboju, pored čuvenih FAP-ovih kamiona, započela proizvodnja četvorotočkaša.
– Dobili smo dva „Еradova“ vozila i sa njih „skinuli“ kalupe za izradu dijelova od poliestera. Naši radnici su tamo išli na obuku, a njima smo isporučivali metalne rešetke, volane, akumulatore i druge dijelove, koji su im sa prevozom bili jeftiniji nego u Francuskoj – kazao je Njemčević.
Iz ribojske fabrike, poznate po specijalnim nadgradnjama na kamionima za prevoz namjernica, bilo je poručeno 200 motora, a kad su vidjeli šta se sprema, smanjili su na probnu seriju od 30 komada. Ubrzo su u hali, koja nije imala proizvodnu traku, počeli proizvodnju – čamaca.
„Mališa“ je početkom devedesetih godina prošlog vijeka ispunjavao sve standarde za zaštitu životne sredine. Sa redovnom proizvodnjom vozilo je trebalo, kaže Njemčević, da se prilagođava zahtjevima kupaca, da mijenja opremu i dizajn, kao i sada već zastarjelu koncepciju, što neodoljivo podsjeća na nemački „smart“ koji je predstavljen 1998. godine.
„Poli 10“ je pokretao japanski motor „kubota“, snage 7,6 kilovata (10 konjskih snaga), sa prosečnom potrošnjom između 2,3 i 3 litre dizela na 100 pređenih kilometara i maksimalnom brzinom od 75 km/h. „Mališa“ je bio dugačak samo 2,5 metara (isto kao i „smart“), težak samo 400 kilograma, imao je troja vrata, dva sjedišta i veliki prtljažni prostor namjenjen za servisne i druge korisnike.
– Sa prvim danom sankcija sve je puklo, nije bilo šanse da bilo šta stigne ni iz bivših jugoslovenskih republika. Brave i pojasevi su pravljeni u Ohridu, košuljica mjenjača u Makarskoj, upravljač u Nevesinju, kočnice u varaždinskom „Strojoteksu“ – podsjeća Njemčević, pišu Novosti.
