Još od 1879. godine, botaničar Vilijam Bil sa Mičigen Stejt Univerziteta (MSU) zakopao je 20 boca kako bi pokrenuo eksperiment o dugovječnosti sjemenki.
Više od 140 godina kasnije, neka od sjemenki iz posljednje izvađene boce počela su klijanja.
U novom istraživanju, istraživači sa MSU-a analizirali su genome biljaka kako bi utvrdili odgovaraju li zaista onima koje je opisao Bil.
Genetsko testiranje otkrilo je iznenađujuće rezultate, a nalazi doprinose našem znanju o vrstama sjemena dugovječnih i o životnosti sjemena u prirodnim uslovima tla.
"Najveće iznenađenje za mene je da su se sjemenke ponovno klijale", kaže biljni biolog Frank Televski s MSU-a.
"Nevjerovatno je da nešto tako staro još uvijek može rasti", rekao je.
Na početku eksperimenta, svaka od 20 boca bila je ispunjena više od hiljadu "zombi-sjemenki", pokrivajući 21 vrstu.
Boce su zakopane s nagibom prema dole, kako se u njima ne bi skupljala voda, piše "Sajens Alert".
Cilj eksperimenta
Glavni cilj bio je da pomogne poljoprivrednicima da shvate kako se nositi s korovom koji je perzistirao u tlu - daleko prije nego što su pesticidi izumljeni i ideja je bila iskopavati bocu svakih pet godina.
Kako je vrijeme prolazilo, istraživači su produžavali vrijeme između iskopavanja, a nova boca sada se iskopava svakih 20 godina.
I dok su mnoga sjemena mrtva, neka nisu - i prvi put u ovom eksperimentu (sada najdugovječnijem takvog tipa), tim je koristio najnoviju tehnologiju analize DNA kako bi pravilno identifikovao koje vrste sjemena i dalje opstaju.
"Rad molekularne genetike potvrdio je fenotipove koje smo vidjeli, što znači da su biljke Verbaskum blataria, ili molinija leptirica, i jedan hibrid između Verbaskum blataria i Verbaskum tapsus, ili obična molinija", kaže biljni biolog Grejs Fleming sa MSU-a.
Nastavak eksperimenta
"Bil je tvrdio da je uključio samo sjemenke Verbaskum tapsus, tako da se morala dogoditi neka zabuna prilikom pripreme boca", kaže ona.
S četiri preostale boce, eksperiment je zakazan do 2100. godine. Boce ostaju na tajnoj lokaciji kako ih niko van istraživačkog tima ne bi mogao otvoriti ili dirati.
I dok smo vidjeli starije sjemenke koje i dalje klijaju, nijedno istraživanje nije bilo ovako dosljedno i planski u svojim metodama tokom tako dugog vremena, čak i dok su se ciljevi i relevantnost istraživanja mijenjali vremenom.
"U više od 140 godina od početka eksperimenta, pitanje dugovječnosti sjemenske banke dobilo je novu važnost, uključujući i očuvanje rijetkih vrsta i obnovu ekosistema; na primjer, sjetva prerija na bivšim poljoprivrednim zemljištima", kaže ekolog Lars Brudvig sa MSU-a.
