Nekada su se čitave porodice okupljale oko šerpe punog pasulja. Danas se on polako povlači pred brzom hranom i instant obrocima. Ali, pasulj - to jelo koje je godinama bilo stub domaće kuhinje - zaslužuje svoj povratak.
Kako je pasulj postao srpska institucija?
Pasulj, iako porijeklom iz Južne Amerike, već vijekovima je dio balkanske tradicije. U Srbiji je posebno zaživio jer je bio jeftin, hranljiv i dostupan, što ga je učinilo savršenim izborom za vojne i đačke kuhinje. Zato nije slučajno što se termin „vojnički pasulj“ i danas koristi kao simbol nečeg konkretnog, ukusnog i „kašikom da stoji“.
Šta je to vojnički pasulj i zašto ga svi pamte?
Recept za „vojnički“ pasulj jednostavan je, ali zahtijeva vrijeme i strpljenje. Tradicionalno se kuvao u velikim kazanima dan unaprijed, kako bi se „slegao“ i postao još ukusniji.
Sastojci:
Bijeli pasulj (tetovac)
Crni luk
Aleva paprika
Lovorov list
Ulje ili mast
Po želji: suva rebra, kobasica ili slanina
Tajna: dobra zaprška i strpljivo krčkanje. Pravi vojnički pasulj ne smije biti ni pregust ni rijedak, i uvijek mora imati onu karakterističnu, domaću notu.
Šta mu danas fali?
Pasulj je sve ređa pojava na modernim trpezama. Razlozi su brojni:
Zaboravljeni recepti i manjak vremena
Zablude da je „težak za stomak“
Nestrpljenje za duže kuvanje
Zasićenost modernim „brzim“ obrocima
Ali istina je - pasulj nije teško skuvati ako znaš male trikove. I ništa ga ne može zamijeniti kada se traži obrok koji grije dušu.
Zašto se kaže da je pasulj „nahranio cijelu Srbiju“?
U zemlji gdje su zime duge, a tanjiri često skromni, pasulj je bio ono što je držalo narod na nogama. Tokom 20. vijeka, pasulj je bio neizostavan dio jelovnika u školama, kasarnama, fabrikama i seoskim domaćinstvima. Jeo se na njivama, u vojnim kantinama, u menzama, na slavama i postu.
Jedna šerpa pasulja mogla je da nahrani cijelu porodicu - ili desetinu vojnika.
Uz parče hljeba i kiseli kupus, bio je kompletan obrok koji su mogli sebi priuštiti i oni sa najmanje.
Posebno u poslijeratnim godinama, kada su rafovi bili prazni, a tanjiri puni samo zahvaljujući jednostavnim, ali moćnim namirnicama, pasulj je postao simbol preživljavanja, otpornosti i narodne kuhinje. I zato se s pravom kaže - pasulj je jelo koje je nahranilo cijelu Srbiju.
Pasulj nije samo jelo - to je kultura, sjećanje i ukus vremena koje ne blijedi. Nahranio je cijelu naciju, u miru i ratu, na vašarima, slavama i u skromnim kućama.
Možda mu danas „fali mjesto“ u modernim menijima - ali zahvaljujući svima koji ga i dalje kuvaju s ljubavlju, pasulj nikada neće nestati.
(Nova.rs)
