Slobodan Mićić je umio da putuje i uživa u putovanjima. Većini je ostao upamćen po svojim beskrajno zanimljivim putopisima u okviru emisije "Svet na dlanu".
Obožavan je kao vodič jer je jedino on umio da zabavlja turiste koji su mjesec dana putovali autobusom do Kaira.
Bio je ekonomista po obrazovanju, a svjetski putnik po opredijeljenju, srpske turiste je odveo u najudaljenije kutke planete - od Ugande do Galapagosa, od Fidžija do Islanda, čiji je bio počasni konzul. Bio je i vlasnik prve privatne turističke agencije u Srbiji, a na svoja putovanja je išao u pratnji supruge Marije Mićić.
Posljednje godine posvetio je promociji Srbije, jer je bio zaljubljenik u zemlju - u Dunav, u Ivanjicu, u Vrnjačku Banju, u salaše i planine.
Svi su mu zavidjeli na putovanjima, ali Slobodanu Mićiću treba zavjideti na tome što sa putovanja nije donosio suvenire, već prijatelje.
Još 1964. godine počeo je da radi kao turistički vodič i tu je stekao sva potrebna znanja, od vodiča, preko referenta, pa do direktora sektora za internacionalna putovanja.
"Ja sam znao da organizujem putovanje, ujedno da ga vodim i proširujem spontano na licu mjesta. Tako s kontinenta na kontinent i obiđoh cijeli svijet".
Slobodan je obišao preko 180 zemalja, a najviše se vraćao u Grčku i Indoneziju.
Njegova supruga Marija je najviše voljela povratak u Indiju, koju je obišla desetak puta.
"Kada su uveli sankcije onda se išlo vozom za Beč, Budimpeštu, Istanbul ili Atinu. Mi smo tada jedini to ozbiljno radili, a putnici iz Srbije su bili neuništivi. Njih ništa nije moglo da iznenadi" , ispričala je ona jednom prilikom.
Slobodana je umalo uhvatio rat u Izraelu 1967. godine.
"Rat je počeo 7. juna, a mi smo 6. napustili Izrael. Prethodno smo u Jordanu i Siriji gdje smo vidjeli vojsku koja se spremala za rat, a ja sam pored toliko vojnika, dreke i parola bio ubjeđen da će zgaziti Izrael za dva dana. Međutim, ispalo je obrnuto – Izrael je zgazio njih," govorio je tada Slobodan.
Marija je ispričala da se istinski uplašila kada joj je gorio avion:
"Ti si dva puta gorio, a ja sa tobom jedanput" rekla je opisujući sitaciju. "Krenuli smo iz Beograda i poslije sat vremena se vratili na naš aerodrom uz ’srdačan’ doček – kola hitne pomoći, vatrogasce i ostale. Bio je u pitanju neki kvar na avionu koji su brzo otklonili, međutim četiri putnika nisu htjela ponovo da se vrate u avion. Mi smo se vratili bez problema."
Zahvaljujući emisiji „Svet na dlanu“ i mi smo imali utisak da uz njih obilazimo svijet. Istina je da su snimanja znala da budu jako naporna, posebno kada uzmete u obzir da ekipu čini samo troje ljudi. Marija je ila zadužena za pisanje scenarija, Slobodan slobodan za prezentovanje i Ratko Kušić je imao ulogu snimatelja.
"Nikad neću zaboraviti kad smo došli na ostrvo Komodo, gdje jedino na svijetu žive komodski zmajevi. Prije nas je tu bila ekipa BBC-ja od 30 ljudi koji su jednu emisiju snimali čak 20 dana! To nam se dešavalo svuda po svijetu da nalijećemo na strane TV ekipe" - prisjetio se Slobodan.
Mira je ispričala anegdotu iz posjete Australiji sa jednog od, kako kaže, udarničkih snimanja.
"Samo smo jurili trenutak kada može da se snima. Uvijek je bilo naporno, ali s uživanjem. Snimali smo i tamo gdje se ne smije, pa je Ratko često pokušavao da se izvuče na foru da je to video-kamera, a ne profesionalna kamera. Onda bi ga kada bi shvatili da je slagao jurili močugama, motkama i ko zna čim. Sjećam se kada smo snimali kod Еrs roka, stijene u kojoj prema vjerovanjima Aboridžina žive duhovi, smo morali da uđemo u avion sa jednom ženom koja je bila, takoreći vodič. Non-stop ga je maltretirala - Е, sad ovo možeš – e, sad ovo ne možeš da snimaš. On je naravno bio vješt i lukav, pa je uspio kol'ko-tol'ko da snimi. Kad smo je pitali što sad običan kamen nije mogao da snimi onda bi rekla da je tu duh, pa je čak i gurala kameru da ga slučajno ne snimi. Onda bi on folirao da je kamera ugašena, pa se tako snalazio na razne načine" ,priča Marija.
Gotovo da ne postoji zemlja u kojoj Slobodan nije bio a Marija je imala još neke destinacije na svojoj listi želja.
"Nismo bili na Sjevernom i Južnom polu", kaže Marija.
"Kako nismo na Južnom?", odgovario joj je Slobodan.
"Jesmo obišli oblast Južnog pola kada smo bili u Patagoniji, ali ga nismo dotakli nogom. Bili smo na jugu Argentine u gradu Ušuaja koji je najjužniji kontinentalni grad na svijetu, pa smo odatle išli brodom ka Južnom polu, ali na samo poluostrvo nismo kročili. To mi je želja, kao i još nekoliko ostrva u Pacifiku poput Fidžija i Palaua."
Еgzotične destinacije danas predstavljaju jedan od Instagram trendova i čini se da nikad nisu bile dostupnije.
"Ljudi koji idu na daleke destinacije ili one koje su bremenite kulturom, umjetnošću, religijom povlače za sobom jednu obrazovanu klijentelu koja tačno zna gdje ide i priprema se za putovanje. Tu rijetko zalutaju oni koji pojma nemaju što su krenuli", istakla je Marija, a Slobodan dodao da pravi putnici uvijek idu s grupom gdje je sve organizovano i gdje će vam obrazovani vodiči prenijeti znanje.
"Nekada sam radio za Žikinu Šarenicu, pa sam tako obišao mnoga mjesta po Srbiji. Ubjedljivo najljepše iskustvo u Srbiji je krstarenje Đerdapskom klisurom", priznao je tada.
Postoji jedna zemlja za koju je Slobodan saznao tek pošto je počela da preispituje priznanje nezavisnosti samoproglašenog Kosova – Palau.
"Pojma nisam imao gdje je to" priznao je on.
Slobodan i Marija imaju unuke koji su takođe primili „gen za turizam“, pa i oni polako već počinju da upoznaju svijet uz svoje roditelje, što je nešto na šta je on bio posebno ponosan, prenosi Telegraf.rs
Preminuo je u svojoj 76. godini života usljed duže bolesti ali njegove emisije će ostati vječno upamćene.
