Studije pokazuju da su u Singapuru dvije trećine, a u Tianjinu u Kini tri četvrtine oboljelih virusom korona zaražene od strane osoba koje još nisu ispoljile simptome infekcije, piše Gardijan. To znači da izolacija osoba od trenutka pojave prvih simptoma nije efikasna, kako se pretpostavljalo, što je otkriće koje je obeshrabrilo naučnike.

"Ovo je jedna od prvih stvari zbog koje smo bili zabrinuti kada je izbila epidemija", rekao je Stiven Rajli, profesor dinamike infektivnih bolesti na Imperijal koledžu u Londonu.

Oslanjajući se na rezultate studija rađenih u Singapuru i Tianjinu, istraživači iz Belgije i Holandije pokušali su da utvrde "generacijski interval" za COVID-19, odnosno vrijeme koje je potrebno da prođe kako bi se jedna osoba zarazila i prenijela virus na drugu osobu. Određivanje generacijskog intervala je značajno u procjeni brzine širenja virusa.

Prema ovoj studiji, koja je trenutno na recenziji, generacijski interval u prosjeku iznosi 5,2 dana u singapurskom uzorku, odnosno 3,95 u kineskom. Autori ove studije su željeli da otkriju kolika je mogućnost prenošenja infekcije sa zaraženih osoba kod kojih je virus u stanju inkubacije i kod kojih simptomi tek treba da se ispolje.

Ove rezultate, međutim, treba uzeti s rezervom zato što ne postoje pouzdani podaci o tome ko je koga zarazio u ova dva uzorka. Procjenjuje se da je u singapurskom uzorku između 45 odsto i 84 odsto zaraženih virusom od strane osoba koje nisu imale simptome bolesti, kao i da se u kineskom uzorku taj broj kreće između 65 odsto i 87 odsto.

Tapiva Ganjani, istraživač iz tima, izjavio je da ovi podaci ukazuju na to da karantin neće biti dovoljna mjera u borbi protiv epidemije.

"Malo je vjerovatno da će ove mjere biti dovoljne za kontrolu epidemije COVID-19. Potrebne su dodatne mjere, poput socijalnog distanciranja", rekao je on.

Ova istraživanja potvrđuju nedavne komentare Marije van Kerkhove, načelnice Odjeljenja za nove bolesti i zoonoze pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koja je izjavila da preliminarni podaci pokazuju da oboljeli najviše prenose virus u prvim stadijumima bolesti, čak i onda kada ne ispoljavaju simptome.

Roulend Kao, koji se bavi proučavanjem dinamike infektivnih bolesti na Univerzitetu u Edinburgu, rekao je da se pandemija virusa korona razlikuje od epidemije SARS-a iz 2003. godine po tome što se SARS prenosio tek nakon ispoljavanja kliničkih simptoma infekcije, dok kod virusa korona to nije slučaj. Zbog toga je epidemija SARS-a bila lakša za kontrolu.

Kod pandemije virusa korona se još od početka sumnjalo na to da se u velikom broju slučajeva virus prenosi prije ispoljavanja kliničkih simptoma. Kako je istakao, ove studije ukazuju na to da karantin ima važnu, ako ne i najznačajniju ulogu u kontroli širenja virusa, ali da mora da bude podržan primjenom drugih mjera prevencije.