Nepregledne kolone vozila na granici sa Hrvatskom. Za sredinu jula uobičajena slika. Na prelazu Brgat čeka se najmanje sat i po. U svako doba dana. Turisuti iz Evrope, Srbije i BiH.
Ipak najviše Trebinjca i Dubrovčana koji imaju sve manje strpljenja.
"Ovo je katastrofa. Uopšte nisu organizovani. I onda se stvore kolone bez potrebe. Čekamo po dva i po sata. Evo sad sam na ovom mjestu sigurno ću čekati dva sat", rekla je turista iz Dubrovnika.
"Imam strpljenja, ali dobrim dogovorom sve bi se moglo izbjeći. I postići jedan fin dogovor s obzirom da smo ovdje međugranični prelaz", rekao je turista iz Trebinja.
Neki su čekanje pretvorili u uživanciju. Pjevaju, slušaju muziku, upoznaju se sa putnicima iz susjednih kola. Na mukama je starija populacija koja vrućine teško podnosi. Bez peškira oko vrata, naočara za sunce i lepeze se kažu ne kreću na put. Nije rijetko ni da okrenu kola i vrate se kući, pogotovo vikendom kad su najveće gužve.
"Dosta hladne vode i to bi trebalo biti otprilike to. Ali vrijedi kad se siđe dole je li? Pa ako ste pošli sa tim ciljem vrijedi. Mi živimo u Trebinju pa se uvijek možemo vratiti", rekao je Peetar Kovačević.
Carinici rade svoj posao – što brže mogu. I na njih niko od putnika nema primjedbi. Problem je u uskom prelazu sa samo dvije trake kojim dnevno prođe na hiljade automobila. Za strance vrlo neobična slika. Neobična im je kažu i ljubaznost i strpljivost naših carinika.
"Carinici na ovoj granici su dosta pristupačni i otvoreni. Uputili su nas ka Trebinju, rekli nam šta da posjetimo. I sve to s osmjehom na licu. Zaista su imali strpljenja. Na Hrvatskoj granici je druga priča. Dosta su teški, hladni i nepristupačni. Ipak ni oni nam nisu pravili probleme", rekao je fotograf iz Italije Mirko Lizela.
Rutinski pogledaju pasoše, stave štembilje i požele srećan put. Hiljadama uzavrelih glava.
Na granici ne čekaju jedino bajkeri, pa ako imate motor onda se možete zaputiti na dubrovačko primorje i tamo stižete za manje od pola sata.
Oni u kondiciji na plažu iz Trebinja odlaze biciklom. Put kažu traje najviše sat i po. A čekanja nema.