Savo Stijelja imao je samo osam godina kada su mu otac i djed ubijeni u raketiranju izbjegličke kolone na petrovačkoj cesti. Trogodišnja sestra Aleksandra i on teško su ranjeni, kao i njihova majka koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Preminula je nakon porođaja.
''Zbrinuti smo bili u Banja Luci, gdje je ukazana prva ljekarska pomoć svima onima koji su bili povrjeđeni, između ostalog i naša majka je bila ranjena. I nakon toga kolona kao i svi iz kolone smo išli u Bor gdje je bio centar prihvatni, dalje nas je put vodio našoj familiji koja se nalazila u Mirkovcima. Majka je 29.8. avgusta se porodila u Novom Sadu nakon čega je preminula od posljedica ranjavanja, sestra rođena živa i zdrava'', rekao je Savo Stijelja, iz Beograda.
U toj zločinačkoj akciji hrvatske vojske na Petrovačkoj cesti gdje su bile kolone srpskih izbjeglica teško je ranjen i Duško Ivaneža. Uspio je kaže, samo da vidi da mu je otkinuta lijeva ruka. Umotao je u majicu da bi je sačuvao. Danas živi i sa gelerom u glavi.
''Krenuli smo 5og pa smo bili tamo kod Petrovca tamo 7 i onda krenuli za Banja Luku i krenuli jedno 10 kilometara i naiđe avion i onda raketirao i pogodi nas i bilo je još što su poginuli. Imam tu povredu glave, imam ruke i imam geler u glavi pozadi sa desne strane i pravi mi probleme'', rekao je Duško Ivaneža.
Nepovratnom kartom za Beograd u oružanoj akciji hratske vojske otišla je i Rajka Kesić. I, nakon 30 godina steže je u grudima sama pomisao na sve ono što su prošli. Kratko kaže- ne ponovilo se.
''Ja sam bila sa mamom i tatom. Brat mi je bio na ratištu i nisam znala 13 dana za njega to j bilo od sve te kolone, od bježanja idemo u šumu ćemo da se sklonimo, granate padaju i onda samo u jednom monetu sjedite u taj traktor i nema ni lijevo ni desno, samo pravo. To je bilo puno tuge, jada. Mislim to nema riječi kojima se može opisati, to može čovjek na neki način da dočara, ali mora da doživi da bi mogao da vjeruje šta je i kako je bilo'', kazala je Rajka Kesić, iz Beograda.
I ne daj Bože da bilo ko više doživi ovo što su prošli ovi ljudi. Hrvati kažu nisu gledali koga ubijau. Bilo im je samo bitno da su Srbi. Najbolnije je što milosti nisu imali ni za djecu. I zato je jasna poruka. ''Oluja'' kakvu smo preživjeli ne smije da se ponovi. Nikada. Nikome.
