.webp)
Svašta umije da se desi u fudbalskom svijetu i zaista smo kroz godine vidjeli mnogobrojne bizarne situacije, kako na terenu, tako i van njega. Ali da neko dobije otkaz samo zbog činjenice da je čestitao rođendan ruskom predsjedniku, Vladimiru Putinu - to prevazilazi sve granice mogućih čuda.
Srpski futsal trener, Vladimir Jovanović je tako nagrabusio u oktobru u Еstoniji, baš zbog objave na Fejsbuku u kojoj je čestitao rođendan Putinu.
Objavu je postavio u 10.30 časova na svom profilu, a već 21 minut kasnije bio je bez posla, priča on za Kurir.
- Ustao sam u 9:30 sati, budim se i prva vijest koju vidim na laptopu, rođendan Vladimiru Putinu. Da je bila peta, vjerovatno je ne bih ni vidio, ali stoji prva. I ja samo iskopiram onu njegovu fotografiju i na ruskom i srpskom napišem 'Srećan rođendan, ime moje, Srbi i Rusi, braća zauvijek'. Bilo je 10:30 kada sam to pustio. U roku od deset minuta haos. Bio sam prijatelj na Fejsbuku s povremenim kapitenom ekipe, jednim od braće Stif - kaže Jovanović.
Stvari su vrlo brzo počeli da se komplikuju.
- On je bio treći čovjek njihove BIA-e. Еstonci su u lošim odnosima s Rusima pa mi je od njega stigla poruka - 'Šefe, šta će ti ovo?' Nisam znao o čemu priča, a on mi je poslao skrinšot moje objave i rekao - 'Znaš ti dobro'. Otkaz sam dobio u 10.51, zvao me je predsjednik i rekao da su reagovali ljudi iz Saveza. Mislio sam da me je Stif namjestio poslije sam pomislio i da me je Savez pratio. U stvari, na kraju sam shvatio da me je namjestio moj predsjednik, koji mi je već dugovao 5.500 evra, a po ugovoru trebalo je da budem u Еstoniji do 2025. godine. Još 14 mjeseci ugovora sam imao i mogli su da ga raskinu samo ukoliko ne bih izvršavao svoje obaveze ili ako napravim neki haos, ako se potučem.
U njegovoj glavi je tek tada uslijedio pravi, mali haos.
- Kada mi je predsjednik blokirao brojeve i prestao da se javlja, sve sam povezao. Ja sam bio u ozbiljnoj paranoji, za 20 minuta od objave na mom ličnom profilu otpustili su me, poslije kako su oni rekli, reakcije Saveza. U 10:51 me je zvao predsjednik i to mi saopštio, ja sam u 10:30 postavio objavu. Kontaktirao je sa mnom treći čovjek njihove BIA-e. Blokirao me je na Fejsbuku. Razmišljao sam, ako ostanem u Еstoniji još nekoliko dana, doći će na vrata da me hapse jer radim protiv države, udaram na državu. To je bila subota, predsjednik mi je rekao da ostanem do utorka, da mi da neke pare, da idem sa parama kući. Neke pare, a bio mi je dužan 5.500 evra. Rekao sam - 'Neka, poslaćeš mi', i odmah sam spakovao stvari. Rekao sam - 'Uzmi mi prvu kartu, bilo koje presjedanje i bilo koji let'. Neka čekam i 12 sati, samo da izađem iz zemlje dok nisu stavili potjernicu da mi oduzmu pasoš. Mogu svašta da urade, tad se tek zahuktavao rat - jasan je bio Jovanović za Kurir.
Na kraju mu je ponuđena pomoć iz Rusije da pronađe novi trenerski posao.
- On mi je kupio kartu, ja sam se u panici pakovao, zaboravio neke stvari, a poslije mi ih je Miša Bojić donio. Slijećem u Srbiju, vadim estonsku karticu iz telefona, stavljam srpsku. Milijardu poziva i poruka. Nepoznati brojevi. Redom sam zvao jednog po jednog, to su bile redakcije, naše, strane, estonske, finske pošto sam i tamo bio trener, ruske, bugarske, hrvatske. Ma opšte ludilo. Pet dana se nisam skidao s televizije. Bio sam gost na ruskoj televiziji, njihovom prvom programu, to je bila nevjerovatna senzacija. Pozvao me je predsjednik Saveza Rusije Еmir Alijev, rekao mi je, doslovce - 'Time što si to uradio, nazvali su me iz kabineta predsjednika države i naložili da ti se pomogne da nađeš posao. Da ti nađem klub kod nas ovdje, jer država Rusija ti je zahvalna što si stao uz nas u trenutku kada su svi protiv. Što nisi ćutao nego da si rekao šta misliš - zaključio je Jovanović.
Međutim, nije sve ispalo kako je trebalo.
- Otišao sam krajem novembra kod njih, rekli su mi da je teško u tom trenutku da dobijem posao jer su sve selekcije popunjene. Nudili su mi da radim sa U12 ekipom, ja to nisam prihvatio. Uslovi su bili odlični, bolji mnogo nego u Еstoniji, ali ja nisam htio da idem s konja na magarca. Ne zbog sujete, samo nisam mogao da idem iz prve ekipe da vodim djecu. Prihvatio bih mjesto pomoćnika seniorskog tima, ili poziciju prvog trenera ženske ekipe, ili U21 sastava... Rekli su, daj nam šest mjeseci da se završi sezona, napravićemo neke rokade, nazvaćemo te... Nisu me nazvali! Nisu ispali korektni i ja sam mogao da nazovem predsjednika Saveza i kažem mu da mi nađu posao u nekom drugom klubu. Nisam to uradio, samo sam mu napisao jednu podužu poruku, gdje sam naveo da nisu ispali korektni, da nisu ispoštovali dogovor.
.webp)
