Bosna i Hercegovina, zemlja s burnom istorijom i složenim političkim pejzažom, nalazi se na raskrsnici skoro 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ono što je nekad bilo zamišljeno kao aranžman za obezbjeđivanje mira i olakšavanje demokratske tranzicije, vremenom se razvilo u produženu fazu međunarodnog nadzora, istakao je ambasador BiH u NR Kini u kolumni za Pekinški klub.
Ambasador Bosne i Hercegovine u Narodnoj Republici Kini Siniša Berjan objavio je kolumnu za Pekinški klub (Beijing Club) pod naslovom: Nametnuta vlast naspram izabrane volje: Može li BiH odlučiti o svojoj budućnosti?
Kolumnu su kao ekskluzivan sadržaj prenijeli mnogi mediji u Kini, od kojih izdvajamo Guancha.cn, Tencent News i Changsha.cn. Čitalačka publika Pekinškog kluba zajedno sa navedena tri medija iznosi 1,4 milijarde korisnika.
Kolumnu ambasadora i uvodnu riječ urednika prenosimo u cijelosti.
Riječ urednika:
Bosna i Hercegovina je država sastavljena od dva visoko autonomna politička entiteta - Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine - zajedno sa autonomnim Distriktom Brčko. Ova jedinstvena struktura nastala je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini i obezbijeđena ravnoteža snaga između tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Godine 2025, tenzije u BiH su eskalirale kada je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen zbog odbijanja da sprovede odluke koje je nametnuo Kristijan Šmit. Kancelarija visokog predstavnika, osnovana u skladu s Dejtonskim sporazumom radi nadgledanja mirovnog procesa, stekla je "bonska ovlašćenja" 1997. godine, što joj je omogućilo da zaobiđe parlamentarne procedure kako bi nametala zakone ili smjenjivala zvaničnike - ovlašćenje koje nije eksplicitno podržano Ustavom BiH.
Nedavno je ambasador Bosne i Hercegovine u Kini Siniša Berjan objavio ekskluzivni članak za Pekinški klub za međunarodni dijalog pod naslovom "Nametnuti autoritet naspram izabrane volje: Može li BiH sama da odluči o svojoj budućnosti?", nudeći dubinsku analizu tekuće ustavne i političke krize u BiH. Naglasio je da izvor previranja u BiH ne leži u unutrašnjoj nestabilnosti, već u spoljnoj intervenciji. Kancelarija visokog predstavnika, napomenuo je, nije dio Savjeta ministara BiH, već spoljna međunarodna institucija. Odluke koje nameće Kristijan Šmit ugrožavaju autoritet demokratski izabrane vlade BiH i njen nacionalni suverenitet.
Od preuzimanja funkcije, ambasador Berjan aktivno promoviše odnose Kine i BiH, produbljujući saradnju u oblasti kulture, obrazovanja i ekonomije. Budući da se 2025. godina obilježava 30. godišnjica diplomatskih odnosa između Kine i BiH, njegov članak otvara prozor kineskim čitaocima da shvate složenu stvarnost u BiH i odražava njegovu čvrstu posvećenost odbrani nacionalnog suvereniteta od spoljnog miješanja.
Nametnuta vlast naspram izabrane volje: Može li Bosna odlučiti o svojoj budućnosti?
Autor Siniša Berjan
Uvod: Zemlja na raskrsnici
Bosna i Hercegovina, zemlja s burnom istorijom i složenim političkim pejzažom, nalazi se na raskrsnici skoro 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ono što je nekad bilo zamišljeno kao aranžman za obezbjeđivanje mira i olakšavanje demokratske tranzicije, vremenom se razvilo u produženu fazu međunarodnog nadzora. Danas se BiH suočava sa svojom najozbiljnijom političkom i ustavnom krizom od završetka sukoba.
Izvor ove krize ne leži u unutrašnjoj nestabilnosti, već u kontinuiranom nametanju odluka od strane stranih zvaničnika koji zanemaruju suverenitet te zemlje i pokušavaju da marginalizuju njene lokalno izabrane predstavnike. Među njima se ističe Kristijan Šmit - neizabrana ličnost čiji legitimitet nikad nije potvrđen kroz bilo koji demokratski proces. Ova osoba ima značajnu moć nad budućnošću BiH, a da je nikad nisu izabrali njeni građani i praktično "vlada" u zemlji koja nije njegova, bez jasnih ograničenja svog autoriteta.
Ta situacija je podstakla fundamentalna pitanja: Može li se suverena država zaista smatrati demokratskom ako ključne političke odluke diktiraju strani autokrate koji nisu odgovorni svojim biračima? Može li BiH, na svom putu ka članstvu u Еvropskoj uniji, ikad ostvariti svoj puni potencijal kao samoupravna evropska država ako ostane pod defakto međunarodnom upravom?
Očigledno je da kontinuirano međunarodno miješanje pretvara BiH u moderni protektorat, presedan nezamisliv u bilo kojoj suverenoj demokratskoj državi.
Ustavna arhitektura: Delikatna ravnoteža
Bosna i Hercegovina je zemlja sa složenim i decentralizovanim sistemom upravljanja, koji odražava različite etničke i političke realnosti njenog naroda. Ta zemlja se sastoji od dva visoko autonomna entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dalje podijeljena na 10 kantona, zajedno sa samoupravnim Distriktom Brčko. Vlast dijele tri konstitutivna naroda - Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan sukob, uspostavio je demokratsku ustavnu strukturu čija je namjera bila da obezbijedi da nijedna grupa ne može dominirati nad drugom.
Takođe je stvorila strukturu u kojoj su ključne kompetencije - poput obrazovanja, zdravstva i unutrašnje bezbjednosti - u nadležnosti entiteta, a ne centralne vlade. U mnogim oblastima, vlada na državnom nivou funkcioniše prvenstveno kao koordinaciono tijelo. Ovaj decentralizovani sistem nije slabost, već odraz multietničkog društva Bosne i Hercegovine - i vitalna je komponenta Dejtonskog mirovnog okvira.
Da bismo bolje razumjeli ovaj sistem, korisno je uporediti ga s Belgijom. Belgija, još jedna evropska decentralizovana država s više jezičkih zajednica, funkcioniše kroz odvojene vlade i parlamente za svoje regione. Ključni princip je podjela vlasti osmišljena da odražava raznolikost i sprečavanje centralizovane dominacije. Međutim, za razliku od BiH, Belgija nema neizabrani strani organ vlasti ovlašćen da nameće zakone ili poništava odluke svojih demokratskih institucija.
Nakon Dejtona: Ko danas vlada Bosnom i Hercegovinom?
Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine uspostavljeno je Opštim okvirnim sporazumom za mir, poznatim kao Dejtonski sporazum, potpisanim 1995. godine.
Kancelarija visokog predstavnika (OHR) takođe je nastala u skladu s Dejtonskim sporazumom kako bi nadgledala civilne aspekte mirovnog sporazuma i obezbijedila stabilnost Bosne i Hercegovine tokom njene poslijeratne tranzicije. Prvobitno zamišljena da ima koordinirajuću i podržavajuću uloga, pozicija visokog predstavnika je vremenom postepeno proširivala svoj uticaj i ovlašćenja.
Godine 1997, Savjet za sprovođenje mira (PIC) - grupa međunarodnih aktera uključenih u mirovni proces - dodijelio je visokom predstavniku dodatna ovlašćenja, poznata kao "bonska ovlašćenja", koja su mu omogućila da nameće zakone, zaobilazi parlamentarne procese i smjenjuje izabrane zvaničnike.
Važno je naglasiti da PIC, kako je definisan u Dejtonu, ima ovlašćenje da daje preporuke, ali ne i da donosi pravno obavezujuće odluke. Štaviše, tzv. bonska ovlašćenja nisu eksplicitno spomenuta u originalnom tekstu Dejtonskog sporazuma, nikad nisu bila dogovorena od strane sva tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine i nemaju osnovu u Ustavu te zemlje.
Iako su ova ovlašćenja prvobitno uvedena s namjerom da se "stabilizuje zemlja u njenim krhkim ranim godinama", njihova kontinuirana upotreba skoro tri decenije kasnije postala je izvor sve veće kontroverze. Legitimitet ovih ovlašćenja, pogotovo u odsustvu jasnog pravnog utemeljenja, sada se ozbiljno dovodi u pitanje.
U srži debate leži ključno pitanje: Da li bi ovlašćenja koja nemaju jasno ustavno ili zakonsko utemeljenje - koja nemaju direktno pravno utemeljenje u Dejtonskom sporazumu - trebalo i dalje da se sprovode u suverenoj, demokratskoj državi? Da bi BiH krenula naprijed, ovo pitanje mora biti riješeno kroz inkluzivan i transparentan dijalog koji daje prioritet domaćoj odgovornosti i ustavnom integritetu.
Debata o visokom predstavniku: Kontroverza oko Šmita
Legitimitet Kristijana Šmita, koji je stupio na dužnost 2021. godine, ostaje sporna tačka. Prema Dejtonskom sporazumu, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija mora formalno da odobri imenovanje visokog predstavnika. Međutim, Šmit je "stupio na dužnost" bez ovog ključnog koraka, zbog čega se postavlja ozbiljno pitanje o legalnosti i validnosti njegovog mandata.
Njegove nedavne akcije su samo podstakle zabrinutost. Primjetno je da je njegovo nametanje kontroverznih amandmana na Krivični zakon izazvalo strah od političke represije. Ovi amandmani omogućavaju hapšenje, krivično gonjenje ili smjenjivanje izabranih zvaničnika koji se protive njegovim odlukama , pojačavajući percepciju da je ta funkcija postala politički instrument, a ne neutralni arbitar u mirovnom procesu. Šmitova vladavina ličnim dekretom predstavlja grubo kršenje demokratskog Ustava Bosne i Hercegovine i direktno kršenje građanskih i političkih prava njenih građana. Njegovi dekreti su imuni na preispitivanje od strane bilo kog suda ili upravnog tijela, unutar ili van Bosne i Hercegovine. On praktično nikome ne odgovara.
Povjerenje u domaću demokratiju: Legitimno pitanje
Kao suverena država, Bosna i Hercegovina bi demokratskim sredstvima trebalo da upravlja svojim poslovima. Može li prava demokratija postojati kada neizabrana vlast - koja nikome u Bosni i Hercegovini ne odgovara - ima moć da poništi odluke izabranih predstavnika? Demokratske institucije BiH možda nisu savršene, ali ih bira narod i te institucije moraju imati posljednju riječ u upravljanju zemljom. Kontinuirano prisustvo neizabranog stranog zvaničnika sa ovlašćenjem da zaobiđe demokratske procese pokreće ozbiljnu zabrinutost u vezi s legitimitetom sistema.
Da bi BiH sazrela kao demokratija potrebno je povjerenje - povjerenje u vlastite institucije i povjerenje u sposobnost njenog naroda da sam vlada. Zbog kontinuiranog međunarodnog miješanja, BiH bi i dalje mogla ostati zavisna. Sve se više vidi da je Bosna i Hercegovina napredovala politički i institucionalno. Došlo je vrijeme da se međunarodni nadzor povuče i ustupi mjesto lokalnom rukovodstvu. Mora se okončati nametanje zakona spolja.
Državni praznici i simbolika: Podijeljeni identiteti
Čak i simbolična pitanja, poput državnih praznika, otkrivaju veće tenzije između nametnutih narativa i demokratskog konsenzusa u BiH. Datume poput 1. marta ("dan nezavisnosti") i 25. novembra ("dan državnosti") prvenstveno obilježavaju Bošnjaci i neki Hrvati, dok mnogi Srbi, pogotovo oni u Republici Srpskoj, ne priznaju ove datume kao zvanične državne praznike. To je uglavnom zbog činjenice da ne postoji zakon na državnom nivou kojim bi se oni formalno proglasili državnim praznicima Bosne i Hercegovine. Shodno tome, ti datumi se ne mogu smatrati državnim praznicima u pravom smislu, jer se ne slave univerzalno širom zemlje niti ih prihvataju sva tri konstitutivna naroda.
Nasuprot tome, 9. januar, koji se slavi u Republici Srpskoj, suočio se sa ustavnim izazovima, uprkos tome što je ustanovljen zakonom na entitetskom nivou.
To se odražava na stvaranje jedinstvenog nacionalnog identiteta u zemlji sa duboko podijeljenim zajednicama. Državni praznici bi trebalo da promovišu jedinstvo, ali u BiH oni često produbljuju postojeće podjele. Strani akteri koji javno podržavaju određene praznike bez obzira na njihov sporni status mogu nenamjerno pojačati podjele kroz selektivno priznavanje, a ne pomirenje. Inkluzivniji pristup - onaj koji poštuje pravni okvir zemlje i podstiče domaći dijalog o komemorativnim praksama - bio bi produktivniji način za napredak.
Promjena uloga: Međunarodni akteri kao partneri, a ne nadzornici
Bosna i Hercegovina i dalje privlači značajnu pažnju međunarodnih aktera, uključujući regionalne sile i globalne institucije. Njihov doprinos posljeratnom oporavku BiH - ekonomska pomoć, očuvanje mira, izgradnja institucija - ne može se zanemariti. Međutim, kako zemlja napreduje, priroda međunarodnog angažmana mora evoluirati. Umjesto da imaju nadzornu ulogu, ovi akteri bi trebalo da pređu na partnerstvo: da podržavaju političke institucije Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim sporazumom, suverenitet te zemlje i unutrašnji politički dijalog.
Strani akteri ne bi trebalo da nameću odluke ili da pružaju selektivnu podršku određenim političkim agendama. Oni bi trebalo da podstiču dijalog i da pomažu bosansko-hercegovačkim liderima u pronalaženju zajedničkog jezika za rješavanje nacionalnih izazova. Naglasak mora biti na jačanju lokalnih institucija, njegovanju njihove nezavisnosti i podržavanju saradnje među legitimnim predstavnicima te zemlje, a ne na omogućavanju spoljnog nadzora.
Samo jačanjem domaće političke aktivnosti i poštovanjem specifičnih ustavnih uloga bosansko-hercegovačkih entiteta, međunarodni akteri mogu pozitivno doprinijeti dugoročnoj stabilnosti te zemlje.
Prema budućnosti vlasništva i dijaloga
Uprkos političkoj krizi, bezbjednosna situacija u Bosni i Hercegovini nije ugrožena. Izazovi s kojima se ta zemlja suočava prvenstveno su političke prirode, a ne egzistencijalne. To čini konstruktivan i inkluzivan institucionalni dijalog ne samo mogućim, već i neophodnim.
Kako se približavamo 30. godišnjici Dejtonskog sporazuma, neophodno je da se vratimo njegovim osnovnim principima, koji naglašavaju ustavni dijalog, međusobno poštovanje i domaću odgovornost za budućnost te zemlje. To uključuje preuzimanje pune odgovornosti kroz domaće institucije i ponovno razmatranje spolja nametnutih zakona kojima nedostaje politički legitimitet.
Ukidanje uloge visokog predstavnika mora biti dio tog procesa. Еntiteti i institucije na državnom nivou u Bosni i Hercegovini su u cijelosti sposobni da upravljaju svojim poslovima, a međunarodni nadzor više nije potreban. Politički sporovi treba da se rješavaju interno putem mehanizama navedenih u ustavu zemlje. Međunarodni akteri treba da podrže tu tranziciju, a ne da joj staju na put.
Bosna i Hercegovina ostaje posvećena svom putu ka članstvu u ЕU, a Еvropska komisija je jasno stavila do znanja da je "nadzor" OHR nad BiH u suprotnosti sa suverenitetom te zemlje i, samim tim, njenim težnjama ka ЕU.
Prioriteti u budućnosti trebalo bi da uključuju okončanje nametanja stranih zakona, promociju konstruktivnog dijaloga između entiteta i njegovanje međuetničke saradnje zasnovane na ravnopravnom partnerstvu.
Zbog nepoštovanja odluke nelegalnog visokog predstavnika legalno izabranom predsjedniku Republike Srpske izrečena je prvostepena presuda od jedne godine zatvora i šestogodišnje zabrane političkog javnog djelovanja od strane.
Zaključak: Budućnost koju su napisali narodi u BiH
Mirovni i ustavni okvir Bosne i Hercegovine ostaju netaknuti, ali su sve više opterećeni spoljnim pritiskom i nametnutim odlukama. Složena struktura te zemlje, izgrađena oko dva entiteta i jednog samoupravnog distrikta, mora biti prepoznata kao temelj raznolikog društva, a ne kao prepreka.
Održivi mir, funkcionalna uprava i demokratski legitimitet biće postignuti samo kada se Bosni i Hercegovini dozvoli da funkcioniše kao nezavisna država - u kojoj vlada volja naroda, a ne diktiraju je strani zvaničnici.
Međunarodni akteri treba da priznaju ovu realnost i da promijene svoj pristup. Put ka stabilnosti ne leži u većem nadzoru i nametanju odluka, već u podržavanju institucija Bosne i Hercegovine, poštovanju njenog Ustava i Dejtona i osnaživanju njenih izabranih predstavnika da je vode bez spoljnog miješanja. Ovo nije poziv BiH da odbaci međunarodnu podršku, već apel međunarodnim akterima da priznaju da je BiH politički sazrela i da je spremna da zacrta vlastiti put. Trebalo bi da bude jasno da BiH traži partnerstvo, a ne patronat.
Odgovornost je i na domaćim liderima. Oni moraju prihvatiti odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine tako što će učestvovati u smislenom dijalogu, pokazati političku hrabrost i staviti opšte dobro iznad uskih interesa.
Neka budućnost Bosne i Hercegovine ne pišu stranci, već ruke njenog naroda kroz dijalog, dostojanstvo i demokratsku volju.
