BiH je najveći evropski izvoznik radikalnog islama, o čemu svjedoče i sve češći pokušaji ovdašnjih vehabista da i na prostorima bivše Jugoslavije uspostave i razviju svoju mrežu.
Kaže ovo za "Glas Srpske" stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević komentarišući vijest da je iz Crne Gore protjeran državljanin BiH Haris Šundo, koji je u Plavu pokušavao da formira paradžemat. Prema riječima Galijaševića, paradžemat predstavlja paralelnu vjersku zajednicu, na koji je potrebno gledati i iz vojnog i političkog ugla, jer se radi o klasičnim vojnim kampovima u kojima se pored obuke vrši i ideološko-vjerska indoktrinacija. U njima se, kako pojašnjava, izvodi i mobilizacija ljudi za razna ratišta, ali i priprema za izvođenje raznih terorističkih akcija.
- BiH je nesumnjivo veliki logistički centar za tako nešto. Procjenjuje se da na našim prostorima trenutno postoji oko 100 većih ili manjih paradžemata, odnosno vehabijskih kampova. Oni onda odlaze u Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, ali i u neke druge evropske države pokušavajući da umreže čitav region. Da su oni sve aktivniji, može se vidjeti i iz nedavno objavljenih podataka Еvropola koji je otkrio da postoji oko 3.200 raznih veb portala preko kojih se širi radikalna islamska ideologija, što je za čak deset puta više nego prije pet godina. I ovaj posljednji slučaj nam govori da postojanje vehabijskih komuna i kampova nesumnjivo postaje veliko bezbjednosno pitanje, jer ova lica propagiraju radikalni islamizam - upozorio je Galijašević.
Nažalost, domaće bezbjednosne i obavještajne agencije, kako kaže, ne shvataju ovaj problem te se prema njemu ponašaju ignorantski. Navodi i da do ozbiljnije i šire društvene reakcije nije došlo iako, prema posljednjim obavještajnim podacima agencija iz regiona, na ovdašnjim prostorima ima više od 10.000 lica za koje policijske službe sumnjaju da su potencijalno opasni. Podsjeća i da je 500 lica iz BiH otišlo da ratuje za Islamsku državu u Siriji, te da se njih još 100 i dalje nalazi na tim prostorima, što, kako kaže, govori da je BiH velika odskočna daska, platforma globalnog terorizma, kako u regionu i Еvropi, tako i u svijetu.
Na pitanje ko stoji iza ove balkansko vehabistične mreže, odnosno ko je radikalni ideološki guru, Galijašević navodi da gotovo sve konce nesumnjivo vuče jedan od vojnih komandanata u Siriji Nusret Imamović, koji je danas u ovoj državi jedan od najuticajnijih članova takozvanog šerijatskog vijeća.
- Naravno, tu treba pomenuti i druge, prije svega mislim na bivše mudžahedine, ali i, recimo, na hafiza Muhameda Porču iz Beča. On je, inače, Sarajlija koji godinama propagira radikalni islam u Austriji. Radi se o grupi ljudi koja nesumnjivo stoji iza čitave mreže na Balkanu. Ona u posljednje vrijeme aktivno radi na vrbovanju mladih ljudi, koji su i najčešći izvršioci terorističkih akcija. Prisjetimo se samo slučaja u Bosanskoj Krupi, kada je ubijen policajac. Ono što karakteriše ovakve i slične slučajeve jeste što se policijski i sudski organi fokusiraju samo na konačne izvršioce, egzekutore, izbjegavajući da zagrebu ispod površine. To ne može riješiti problem, jer van ruke zakona ostaju svi oni koji su te mlade ljude zatrovali, mobilisali, a onda i usmjerili da izvrše neki teroristički čin - kategoričan je Galijašević.
Navodi i da su ovoj ideološko-vjerskoj indoktrinaciji naročito podložni mladi i neobrazovani ljudi, sa periferije društvenih dešavanja, svi oni koji nisu pronašli smisao života. Takav profil ljudi, dodaje, idealan je za obradu od strane radikalnih islamista, koji sve to vješto koriste.
Objašnjavajući kako je i zbog čega BiH postala toliko plodno tlo za vehabiste i radikalne islamiste, Galijašević kaže da je korijene potrebno potražiti u prošlosti, kako u onoj prijeratnoj, tako i ratnoj. Podsjeća na "Islamsku deklaraciju" koju je napisao Alija Izetbegović, ali i na period kada je on tokom devedesetih godina prošlog vijeka dozvolio dolazak velikog broja mudžahedina, veterana iz Avganistana u BiH.
- Kada sve to znamo, možemo slobodno reći da je ova današnja mreža nastala pod okriljem institucija i političara iz Sarajeva. Pripadnici nekadašnje muslimanske tajne službe AID su to podržavali. Takođe, može se reći da projekat izgradnje ove radikalne mreže u BiH nije samo lokalnog karaktera, jer su iza njenog stvaranja stale i pojedine arapske zemlje poput Saudijske Arabije i Irana, dvije države koje su na taj način željele napraviti jednu državu u srcu Еvrope iz koje bi se mogli voditi razni ratovi protiv hrišćana i nevjernika - kaže Galijašević.
Sve to, upozorava, današnje vlasti u Sarajevu ignorišu, ali i dobrim dijelom potpomažu puštajući da se u BiH i dalje razvija mreža šiitskog, sunitskog i vehabijskog islama. To je, prema riječima ovog stručnjaka, dovelo do velikog udara na tradicionalno poimanje islama u BiH koji polako, ali sigurno sve više gubi ovu bitku.
- To nije moglo bez podrške jednog dijela Islamske zajednice, bošnjačkih političara, ali i nasljeđa koje je iza sebe ostavio Alija Izetbegović. Svemu ovom su svoj doprinos dali i današnji crveni radikali iz "trojke". Svi oni su imali određeni doprinos razvoju ovih vojno-terorističkih struktura, kako u BiH, tako i regionu, a što je, prema njihovom poimanju, trebalo da predstavlja jednu vrstu odgovora, odnosno otvorene prijetnje Srbima i Hrvatima u BiH. Oni smatraju da je nacionalni interes imati na terenu takve paralelne vojne snage, za ne daj bože, kako bi to rekao Bakir Izebegović. To je onda razvilo i organizovani kriminal, koji sve to paralelno prati - poručio je Galijašević.
Od Goražda do Plava
Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore spriječila je pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u toj državi. U sklopu ove policijske akcije iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo za kog se sumnja da je u mjestu Plav pokušao da formira paradžemat. Radi se, inače, o licu koje je rodom iz Goražda, a tokom prošle godine je deportovan iz Srbije, nedugo nakon terorističkog napada ispred izraelske ambasade u Beogradu. Prema pisanju crnogorskih medija, Šundo je po dolasku u Crnu Goru pokušao da okupi takozvane plavske vehabije kojima su nekada rukovodili Omar Redžepagić i Džemal Canović, koji su se priključili IS-u u Siriji. Redžepagić je na kraju završio u kurdskom zatvoru, dok se za Canovića smatra da je poginuo.
