Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Sveštenomučeniku Antipu episkopu Pergamskom.
Spominje se u knjizi Otkrovenja kao "Antipa vjerni svjedok moj (2, 13), koji bi ubijen kod vas, gdje živi sotona", t.j. u gradu Pergamu.
Stanovnici ovoga grada življahu u mraku idolopoklonstva i u krajnjoj nečistoti; bjehu robovi strasti, opadači, nasilnici, krvosmješnici, riječju sluge satanske. I tu posred njih življaše Antipa "kao svjetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata". Dobrim i pravednim smatraše se onaj, ko bi nekoga hrišćanina uhvatio i ubio. Sva vjera neznabožačka sastojala se u gatanju, u tumačenju snova, u služenju demonima i u krajnjem razvratu.
Ustrašeni od Antipe kao od ognja demoni se jave žrečevima u snu i ispovijede, kako se oni boje Antipe, i kako moraju zbog njega da bježe iz toga grada. Žrečevi dignu gomilu naroda protiv Antipe, i počnu ovoga istjazavati i nagoniti da se odrekne Hrista i pokloni idolima.
Kaže im Antipa:
"Kad se vaši takozvani bogovi, gospodari vasione, plaše mene, smrtnog čovjeka, i moraju da bježe iz ovoga grada, zar ne poznajete po tome da je sva vaša vjera zabluda".
I još im govoraše svetitelj o vjeri Hristovoj, kao jedinoj istinitoj i spasonosnoj. No oni se razjariše kao zvjerovi i dovukoše starca Antipu pred hram Artemidin, pred kojim je stajao izliven vo od bronze. Usijaše vola ognjem, i baciše unutra slugu Božjega. Sv. Antipa, unutra u ognjenom volu, slavljaše Boga s blagodarnošću, kao negda Jona u kitu ili tri otroka u peći ognjenoj. I moljaše se Antipa za pastvu svoju i za sav svijet sve dok mu se duša ne rastavi od trošnoga tijela i ne uzleti među angele u Carstvo Hristovo.
Skonča u mukama i uvjenča se slavom neuvelom 92. god.
Slavi se 11. aprila po crkvenom, ili 24. aprila po gregorijanskom kalendaru.
Molitva
O, preslavni sveštenomučeniče Antipo i svim hrišćanima u bolesti brzi pomoćniče! Vjerujem svom dušom i svakom pomišlju da ti je Gospod podario da bolesne iscjeljuješ, nemoćnima zdravlje daruješ i oduzete krepiš. Stoga ti, kao blagodatnom iscjelitelju bolnih, pritičem i ja nemoćni, i tvoju poštovanja dostojnu ikonu pobožno cjelivam moleći se: isprosi svojim zastupništvom kod Cara nebeskog za mene bolnog iscjelenje od zubne bolesti koja me muči, pa iako sam nedostojan tebe, najmilostivijeg oca i neumornog zastupnika moga, ti podražavaj čovjekoljublje Božije kroz moje obraćanje od rđavih djela ka dobrom življenju; učini me dostojnim zaštite tvoje, obilno ti darovanom blagodaću iscijeli rane i ozljede duše i tijela moga, podari mi zdravlje i spasenje i u svemu dobro napredovanje, da bih se tako, tiho i bezmolvno poživjevši u svakoj pobožnosti i čistoti, udostojio da sa svim Svetima proslavljam svesveto ime Oca i Sina i Svetoga duha. Amin.
