Stigli smo da se zagrlimo, pogledamo u oči, bolje upoznamo i prisjetimo šta znači biti svoj na svome. Tako pričaju članovi porodice Šiljak. Njih oko 200 okupilo se na vrhu brda, u zaseoku Stupa, na tromeđi Teslića, Prnjavora i Stanara. Kažu, tu su im korijeni. A sa ovog brda mnogi su se otisnuli na sve strane svijeta.
"Rekla sam dolazim po svaku cenu. Cela moja porodica je došla tak oda se stvarno radujemo ovom okupljanju i hvala dragom bogu da se neko setio da nas okupi", rekla je Slađana Prodanović Puzić.
"Bilo je po noći, nisam mogao spavati jednu noć, i počeo sam razmišljati kako bi tu našu familiju zbrao", rekao je Simo Šiljak.
"Poenta je da ova mladež zapamti ovo da se upoznaju oni koji se 50 godina i više ne znaju, to je nama zadovoljstvo", kaže Tedo Šiljak.
A kada su stigli u zavičaj, prvo što su mogli da vide je porodično stablo. Svi potomci su tu.
"Mi se prezivamo Šiljak, inače pravo prezime je Dujaković. Priča je za vrijeme turske vladavine pod prisilom morali promijeniti prezime", rekao je Mladen Šiljak.
"Moj pradjed Vid nosio je kapu šiljatu i dobio nadimak Šiljak. I poslije rata to je prešlo na prezime Šiljak", rekao je Ostoja Šiljak, najstariji član porodice Šiljak.
I to prezime ponosno nose više od jednog vijeka. Najveći broj članova ove porodične loze danas živi u Sloveniji. Ali ima ih svugdje po bijelom svijetu. Rodbinu, kažu, iako možda ne znaju, po prezimenu, lako prepoznaju.
Iako će se putevi ponovo razgranati na sve strane svijeta, jedno je sigurno. Porodica Šiljak čuvaće svoje korijene i nastaviti da njeguje dobre porodične odnose. Ovdje će se okupiti, kažu, i na godinu, nadaju se u još većem broju.
.webp)
