Teško da se ijedna rasprava o turizmu na Jadranu ovoga ljeta vodila a da u njoj, kao svojevrsni antijunak ili glavni negativac, nije spomenuta (pre)skupa kuglica sladoleda.
Omiljeni ljetni desert, potpuno neočekivano, postao je referentna vrijednost koja se u domaćim, ali i stranim medijima, često koristi kao krunski dokaz da dobrim dijelom cjelokupnog turističkog proizvoda ovoga ljeta u značajnoj mjeri upravlja pohlepa.
Jesu li u pravu oni koji to tvrde ili je problem stvarno, kako to neki drže, u "škrtim gostima", činjenica je da pred izlozima sa sladoledom, bar onima u centru najvećeg istarskog grada, ovog ljeta nema ni redova, ni čekanja sličnog onom kakvom se moglo svjedočiti proteklih godina.
"Možda je problem u manjku gostiju ili u previše mjesta koja ovog ljeta imaju sladoled u ponudi?", zapitao se pulski ugostitelj Mario Funčić gledajući statistiku dnevnog prometa koja je svakodnevno varirala tek između 30 i 50 prodatih kuglica.
"Prije nešto više od mjesec dana otvorili smo u centru Pule 'gelato shop', a dobavljači i ostali s kojima smo razgovarali o tome sugerisali su nam cijenu od 2 evra za kuglicu, kakva je ove godine na obali uobičajena. Prihvatili smo sugestiju i krenuli s tom cijenom, ali promet je bio i više nego skroman. Onog dana kad smo otvorili, prodali smo 34 kuglice, a situacija se nije značajnije mijenjala ni u idućim danima", kaže sugovornik "Novog lista".
Svjestan da je "vrag odnio šalu" i da u lokaciji ili poslovnom modelu koji je zamislio nešto ozbiljno ne štima, odlučio je malo ispitati tržište tako što će se igrati s cijenom.
Krenuo je s akcijom u kojoj je dotadašnju cijenu prepolovio i instant reakcija tržišta bila je fascinantna.
"Već prvi dan prodaje po toj novoj cijeni prodali smo 332 kuglice, a brojka je nastavila rasti pa smo dnevno prodavali i do 700 kuglica. Po završetku 'akcije' cijenu smo vratili na 2 evra, a reakcija tržišta ponovo je bila trenutna. Ljudi su prilazili prozoru, primijetili bi tu novu cijenu i odlazili bez sladoleda. S promjenom sam pao opet tamo gdje sam bio, na 50-ak prodatih kuglica dnevno, a to znači da sam nakon podmirenja svih troškova, tih dana praktično ostajao u minusu", kaže Funčić.
Rezultat eksperimenta
Kupce u većem broju nije vratila ni nekakva srednja cijena od 1,50 evra za kuglicu, a nakon što je složio matematiku, shvatio je da je najbolju zaradu imao onda kad je cijena kuglice bila najmanja.
Akcijska cijena je vraćena, a promet je ponovo počeo rasti kako turista, tako i Puljana koji od početka turističke sezone od tržnice i trgovine, do kafića i restorana, svakodnevno moraju izlaziti na kraj s prenaduvanim ljetnim cijenama.
I ovaj neplanirani eksperiment dokazao je da je nakon nekoliko jako dobrih sezona došlo vrijeme kad se formiranju cijena u sezoni ipak mora pristupiti s malo više razuma i da će kupaca biti, ali da je sve više onih koji žele zauzvrat dobiti odgovarajuću vrijednost za svoj novac.
