Tatjana Stevanović koja je teško povrijeđena u masakru koji je počinio učenik u OŠ "Vladislav Ribnikar", je pokrenula postupak protiv njegovog oca i majke.
Ona je pokrenula postupak pred parničnim odjeljenjem Višeg suda u Beogradu, saznaje "Kurir".
Nastavnica istorija Tatjana Stevanović koja je 3. maja 2023. u masakru u OŠ "Vladislav Ribnikar" teško ranjena, podnijela je tužbu za naknadu nematerijalne štete parničnom odjeljenju Višeg sudu u Beogradu protiv oca i majke dječaka-ubice koji je počinio zločin, saznaje "Kurir".
Nastavnica kojoj su se ljekari poslije masakra borili za život, roditelje ubice koji je u vrijeme zločina imao 13 godina, tuži za pretrpljeni fizički bol i strah, umanjenje životne aktivnosti, kao i naruženost, kao posljedicu rana koje je kobnog dana zadobila.
"Tužba je podnijeta protiv roditelja dječaka-ubice jer oni ne odgovaraju za zločin koji je počinio, ali odgovaraju za štetu koju uzrokuje maloljetno dijete usljed lošeg vaspitanja, rđavog primjera ili porodičnih navika koje su mu roditelji dali. U prilog navodima tužbe koju je nastavnica podnijela protiv roditelja, navodi se da je maloljetnika otac vodio u streljanu i obučavao ga da puca, a da je majka to znala," piše "Kurir".
Kako "Kurir" nezvanično saznaje, nastavnica koju je dječak-ubica pogodio sa nekoliko hitaca i zadao joj povrede opasne po život zbog kojih je hitno operisana u Urgentnom centru, čiji su ljekari uspjeli da joj spasu život, oporavlja se od stravičnih povreda.
"Na sreću, više nije životno ugrožena, ali joj predstoji dalje liječenje i nove operacije kako bi mogla samostalno da hoda. Osim teških fizičkih povreda, nastavnica je preživjela traume velikog intenziteta, a njen duševni bol je kako se i u tužbi navodi ogroman, jer se sve dogodilo na njene oči, dok je bila jedina odrasla osoba u učionici, a djeci nije bila u mogućnosti da pomogne," rekao je sagovornik za "Kurir".
Podsjetimo, protiv roditelja dječaka, ali i osnovne škole u kojoj se zločin dogodio već su u toku dva parnična postupka koja su pokrenula porodice, odnosno roditelji, braća i sestre nastradale djece i radnika obezbjeđenja. Nastavnica istorije, kako sagovornik dodaje, nije tužila školu jer smatra da odgovornost ove obrazovne ustanove ne postoji i da bi "ishod bio isti i pri najpažljivijem nadzoru u školi".
"U tužbi je predloženo da se nastavnici na ime nematerijalne štete koju je pretrpjela dosudi iznos na teret roditelja maloljetnika," dodaje izvor "Kurira".
Prema nezvaničnim informacijama, Tatjana Stevanović kojoj predstoji još operacija i koja se i dalje oporavlja i fizički i psihički, navela je u dokumentu podnijetom sudu da je ona 3. maja u učionici držala čas istorije, kada je učenik sedmog razreda ušao u svoje odjeljenje i ubio šest vršnjaka.
Prethodno, podsjetimo, na ulazu i u hodniku škole, ubio je tri učenice i radnika obezbjeđenja.
Četiri minuta kao beskonačnost
Nastavnica istorije ispričala je ranije za "Kurir" da, dok je ležala ranjena na podu učionice čula hice, ali ne i dječije glasove.
"Onda je neko dijete došlo do mene. Zagrlila sam ga. Ne znam kako se to desilo. Jedno vrijeme smo tako ležale zajedno. I onda je ona otišla. Nije ranjena, kasnije sam saznala ko je djevojčica. Toga se sjećam, maglovito. Dok sam ležala jedino što sam vidjela je blijedo lice teško ranjenog učenika koji me je uplašeno pogledao. Onda mrak, pa ulazak prvog kolege u učionicu, kada je zatekao to što je zatekao", ispričala je Tatjana i opisala da dok je tako pogođena ležala gotovo bez vazduha, ta četiri minuta, u svijesti su joj bila "rastegnuta do beskonačnosti".
"Kada sam u jednom trenutku došla svijesti i vidjela na rukama rane, pomislila sam da nisu prave. Govorila sam sebi, ma to je nešto drugo. A, onda saznanje, aha to, ipak, jeste prava krv. Koliko god vrijeme ide, i dalje ne mogu racionalno da objasnim šta se u tim momentima dešavalo, iako sam bila u tome," ispričala je ranije nastavnica za "Kurir".
Nastavnica, u koju je prvo pucao kada je otvorio vrata učionice, prije nekoliko mjeseci opisala je za "Kurir" stravične scene.
"Mi smo bili u odjeljenju i čuli smo nešto. Sada znamo da su pucnji, ali tada smo mislili da su petarde. Grize me što u tom trenutku nisam shvatila da je situacija ozbiljna. Pomislila sam, imamo našeg Dragana (ubijeni Dragan Vlahović, prim. aut.), u njega smo svi imali beskrajno povjerenje, to je bio anđeo među nama. Znao je poimence svu djecu iz A i B smjene. Osjećala sam neku sigurnost, pa Dragan je tu", ispirčala je ona.
U 8.40 sati, trinaestogodišnjak je otvorio vrata.
"Prvo je u mene pucao. Pretpostavljam da sam ja kolateralna šteta, da me ukloni sa puta da bi mogao da uradi ono što je zamislio. Sjećam se da sam prvo upucana u stomak. Odletjela sam i pala. Onda je nastupio strahovit bol. Toga se dobro sjećam, kao i uplašenog pogleda učenice iz druge klupe koja više nije među nama. Izgubila sam dah i pomislila - to je to. To je kraj", ispričala je.
Ono čega se Tanja ne sjeća je kako je zadobila rane na rukama.
"Da sam samo naslutila da je situacija ozbiljna, možda bi se nešto drugačije desilo. Svi mi pričaju da je to nemoguće, ali ne mogu da se oslobodim tih misli. Muči me odgovor na pitanje: Da li sam mogla drugačije? Da li bi bilo drugačije da sam shvatila šta se dešava, ili bi možda bilo još gore? Nisam shvatila situaciju. Niko od nas nije", zaključila je ona.
