Muke poljoprivrednih proizvođača

Manjak sezonskih radnika sve veći problem u poljoprivrednoj proizvodnji

  • Извор: АТВ
  • 29.04.2022. 13:41

Poljoprivredni proizvođači iz godine u godinu kubure sa pronalaskom radnika za sezonske poslove, pa su neki čak primorani radnu snagu potražiti van granica.

Da je to problem koji je iz godine u godinu sve veći, potvrdio nam je i predsjednik Udruženja povrtlara Republike Srpske Brane Praštalo koji navodi da su mladi veoma nezainteresovani za rad u polju, te da je nekima čak to i poniženje.

„Očigledno da nam je dobro, čim niko ne želi da radi u polju, da bi zaradio, po mom mišljenju i te kako dobru dnevnicu. Velika je šteta što mlađa populacija ne želi da radi ovakve poslove“, rekao je Maštalo za ATV.

Dodaje da se cijena rada kod njih u prosjeku kreće oko 50 maraka, s tim da je svim radnicima obezbjeđen i topli obrok, prevoz, a po potrebi i prenoćište.

„Radi se od sedam ujutru do 17 časova. U toku dana svi imaju dva topla obroka, kafu, što po meni nisu loši uslovi za rad. Negdje gdje se radi na procentat radnici mogu da zarade čak i više“, kaže Maštalo.

Rješenje vidi u dovođenju radnika iz susjednih zemalja, jer im ovako, propade sav trud koji ulože u samu proizvodnju.

Navodi da je trenutno zatišje kada su u pitanju radovi u njivi, ali da već u maju moraju razmišljati o tome ko će im pomoći oko tih glavnih radova kada je u pitanju okopavanje, plijevljenje pa kasnije i sama berba.

Da sve manje građana želi da radi u polju, njivi ili voćnjaku tvrdi i predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske Dragoja Dojčinović koji kaže da su prethodnih sezona morali dovoditi radnike čak i iz Turske.

„Za rad je zainteresovana pretežno starija populacija, penzioneri. Da li zbog vrućine ljeti ili generalno same težine posla veoma teško možemo da nađemo potreban kadar za rad. Do sad smo tražili da dovedemo ljude iz drugih zemalja, da odrade posao, a pitanje kako će to biti ove godine, koliko će nam dozvoliti da uvezemo radnika“, navodi Dojčinović.

Ističe da su prethodnih godina imali i značajne gubitke zbog nedostatka radne snage, te nemogućnosti završetka svim potrebnih poslova.

„Najveći problem je ljeti, kada je berba. Nemamo dovoljno ljudstva da se ona odradi kako treba pa se desi da nam dio voća propadne jer nema ko da bere“, rekao je Dojčinović.

Kada su u pitanju dnevnice koje radnici mogu da zarade u njihovim voćnjacima, cijene su manje više iste kao prethodne godine, te da su u prosjeku oko 50 KM, ali da one znaju dostizati i do 100 maraka.

Skuplji repomaterijali i povećan uvoz smanjuju domaću proizvodnju

Kriza koja je aktuelna na globalnom tržištu odrazila se i na domaću proizvodnju, pa je samim tim po priči poljoprivrednih proizvođača došlo do poskupljenja repromaterijala ali i regresiranog goriva.

„Usljed poskupljenja koja su nam se nametnula i sve veće konkurencije sa uvozom, oko 30 odsto malih proizvođača odlučilo je da prekine sa proizvodnjom jer im se po ovim cijenama trenutno ne isplati“, rekao je Dojčinović.

Dodaje da ih razumije jer se desilo da dio svog voća uopšte nisu mogli da prodaju usljed jako niskih cijena otkupa, pa su im propadale velike količine koje oni nisu mogli da nadomjeste.

Ističe da je sa velikim proizvođačima malo drugačija situacija usljed dostupnosti novih tehnologija koje im omogućavaju da svoje količine održe i čak prošire.

Kada je u pitanju povrtlarstvo, Brane Praštalo kaže da su oni u godini korone otišli u teški minus, zbog manje potražnje, prošle godine su se popravili pa se to negdje izravnalo, a da ih ove godine pogađaju neki drugi problemi.

„Računajući te dvije godine može se reći da smo poslovali na nekoj pozitivnoj nuli. Sada nam dolazi ova 2022. godina sa problemom poskupljenja repromaterijala, za oko 300 odsto vještačko đubrivo, gorivo skoro 100 odsto, a te dvije stavke u proizvodnji učestvuju sa 60 odsto, pa je to izazvalo velike probleme kod povrtlara, koji su stvorili nedoumice da li uopšte sijati i raditi“, kaže Maštalo.

Navodi da zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede, odnosno ministru Pašaliću su dobili podsticaj ranije što im je dalo mogučnost da odmah ulažu u proizvodnju.

Maštalo kaže da su im i sada dodatno iz kompenzacionog fonda odobrili i isplatili 1,8 miliona maraka koje su trebali dobiti tek sljedeće godine.

„Upravo zbog ovakve njihove pomoći održaće se sadnja povrća kakva je bila i prethodne godine“, ističe Maštalo.