Milivoj je skroman čovjek - skromno priča, skromne su i njegove želje uvijek usmjerene na sina Aleksandra (5) i kćerkicu Anđelu (3) koji posljednje mjesece provode bez majke. Milivoj i njegova bivša supruga rastali su se jula ove godine, a ovaj samohrani otac smatra da je tako ipak - najbolje.

- Bili smo 10 godina zajedno. Pet godina nismo imali djecu, a onda nam se rodio sinčić Aleksandar. Živjeli smo u Beogradu do njegovog rođenja, pa smo poslije toga prešli u Botunju, ovde kod mene. Onda smo ponovo živjeli u Beogradu, u njenom stanu, ja sam tamo radio na građevini. Sve se desilo jedne večeri, prije šest mjeseci, kada nas je istjerala iz stana - započinje Milivoje za Telegraf.rs.

Kako kaže, jednog dana, kada je došao sa posla, djeca su mu se požalila da ništa nisu jela čitav dan.

- Izbila je svađa i poslije te noći smo se rastali, ona sada živi u Beogradu, a djecu ne viđa - tvrdi ovaj samohrani otac i nastavlja:

- Ovako je bolje, ipak. Radnici iz Centra za socijalni rad Brus su dolazili i dok je supruga bila sa nama, i vidjeli su u kakvim uslovima su živjela djeca. Poslije toga su dolazili ponovo i vidjeli da im je sada bolje, da su djeca čista, namirena, a ja sam podnio zahtjev za starateljstvo - kaže naš sagovornik dodajući da Aleksandrova i Anđelina majka ni ne želi da se bori za starateljstvo nad djecom.

Kako iz Centra za socijalni Brus kažu za Telegraf.rs, ovaj Centar postupao je u skladu sa Zakonom i stručnim postupkom i procedurom kada je slučaj Milivoja Lazarevića u pitanju.

Ova teška godina donijela je Milivoju, pored rastanka sa suprugom, i smrt oba roditelja. Najprije je marta preminuo otac. Juna je Milivoje izgubio i majku koja je bila bolesna i o kojoj je morao da se stara u kući u Botunji gdje sada živi sa svojom djecom.

Treće dijete rođeno bez ruku

A kako priča, njegova bivša supruga i on dobili su poslije kćerkice Anđele, 2019. godine, još jedno dijete, rođeno bez gornjih ekstremiteta koje se danas nalazi u Zvečanskoj u Beogradu.

- Do dana porođaja su nam ljekari tvrdili da je sve u redu, a onda se rodilo bez ruku, sa umanjenim bubregom i dva i po kilograma. Zbog toga se sada sudimo sa tom privatnom klinikom... Morali smo i da donesemo tu tešku odluku... - drhtavim glasom, zastajkući zbog suza koje naviru i knedle u grlu pri pomenu na najbolniju temu, Milivoje zastajkuje.

Poslije nekoliko sekundi skuplja hrabrosti i snage da nastavi.

- Morao sam da potpišem da se odričem bebe i više nemam pravo da ga vidim ikada više - plačući kaže naš sagovornik.

Želja da sagradi novu kuću

Ovaj samohrani otac je, u želji da svojoj djeci obezbijedi normalne uslove za život, baš kao što imaju njihovi vršnjaci, započeo izgradnju nove kuće, i to prije nekoliko godina, ali već neko vrijeme cupka u mjestu jer nema novca za građevinski materijal.

Milivoje zbog zemlje koju ima, ne prima socijalnu pomoć, a mogao je da radi kad djeca odu u vrtić.

- Sada vrtić ne radi i nemam kome da ih ostavim. Nije problem hrana, imamo kokoške i povrće u bašti. Samo bih volio da završim tu kuću, da se uselimo, da djeci mogu da priuštim normalne uslove za život - priča Lazarević.

Majka ih je, otkako ih je napustila, vidjela samo jednom, kako kaže naš sagovornik. Milivoje možda svojoj djeci neće moći da obezbijedi više igračaka, ljetovanja i zimovanja svake godine, svaki slatkiš koji požele... Ali će Anđela i Aleksandar na njegovu bezuslovu ljubav uvijek moći da računaju.

Milivoje nijednom tokom našeg razgovora ništa nije tražio. Volio bi samo da konačno sakupi potreban građevinski materijal za novu kuću koju priželjkuje da ima. I to je sve.