Jezgro Long March-5b korišteno je za lansiranje prvog modula nove kineske svemirske stanice prošlog mjeseca.

Ali, povratak segmenta rakete biće nekontrolisan, a budući da je težak 18 tona jedan je od najvećih predmeta u posljednjih nekoliko desetljeća* koji će zaroniti u atmosferu.

* Ovo nije prvi put da planeti Zemlji prijeti pad nekoliko tona teške letjelice ili dijela letjelice. Američki Skylab, težak 77 tona, pao je 1979. godine na područje Australije. Veći dio je izgorio prilikom ulaska u atmosferu, a komadići su pali na gradić Esperanca. Niko nije povrijeđen. Takođe, prije godinu dana dijelovi jezgra kineske rakete su pali na područje Obale Slonovače, uzrokujući paniku među stanovništvom. Do sada, koliko je poznato, prilikom padova dijelova svemirskih letjelica na Zemlju niko nije povrijeđen.

Pad kineske rakete se očekuje tokom ovog vikenda, a pretpostavlja se da je nedjeljno jutro najvjerovatniji termin ponovnog ulaska u atmosferu. Međutim, stručnjaci kažu da su takve projekcije uvijek vrlo neizvjesne.

Koliko će brzo orbita jezgre nastaviti propadati, zavisi o gustini zraka na koju nailazi na nadmorskoj visini i količini otpora koji stvara. Ti su detalji slabo poznati.

Veći dio jezgra letjelice bi trebao izgoriti kada uđe u atmosferu, iako uvijek postoji mogućnost da korišteni materijali izdrže ogromne temperature i ipak udare u površinu Zemlje.

Šanse da nekoga zapravo pogodi komadić svemirskog otpada vrlo su male, ne samo zato što je toliko površine Zemlje prekriveno okeanom, i zato što taj dio koji je kopno uključuje ogromna nenaseljena područja.

Zona potencijalnog pada u ovom je slučaju još više ograničena putanjom rakete. Kreće se pod nagibom do ekvatora od oko 41,5 stepeni. To znači da je već moguće isključiti da bi bilo koji otpad mogao pasti sjevernije od približno 41,5 stepeni sjeverne geografske širine i južnije od 41,5 stepeni južne geografske širine.

Kineski mediji kažu da se u zapadnim medijima stvara nepotreban "hajp" oko potencijalne opasnosti prilikom pada nekontrolisanog objekta, dok stručnjaci sa zapada kažu da se radi o velikom nemaru.

Doktor Hugh Lewis, koji modelira svemirske ostatke sa Sveučilišta Southampton u Velikoj Britaniji, primijetio je da je više od 60 godina svemirskih letova ostavilo jako mnogo smeća u orbiti. Odgovornost za ovo pada na nekoliko zemalja, ali ponajviše na Rusiji i SAD-u.

"Vrijedno je zapamtiti da u zoni niske orbite postoji približno 900 orbitalnih raketnih dijelova, koje je za sobom ostavila gotovo svaka država sposobna za lansiranje i sa kombinovanim masovnim redoslijedom ili veličinom većom od one za koju se očekuje da će ponovo ući u atmosferu ovog vikenda.", objavio je dr Lewis objavio na Twitteru.

It's worth remembering that there are approximately 900 orbital rocket stages in LEO, left behind by nearly every launch-capable nation & with a combined mass orders or magnitude greater than the one expected to re-enter the atmosphere this week. #SpaceDebris

— Hugh Lewis (@ProfHughLewis) May 5, 2021

Moderna praksa sada zahtijeva da se orbiti raketa što prije izvrše nakon njihove misije, koristeći motor za usmjeravanje pada nad sigurnim zonama, obično iznad okeana.

Evropska svemirska agencija saopštila je da je tokom proteklih deset godina oko 10 satelita i raketnih tijela svake godine ponovo ušlo u atmosferu, sa godišnjom masom od oko 150 tona.