Zatvaranje Gradskog olimpijskog bazena u Banjaluci nije posljedica kvara ili nedostatka para, već krajnje neozbiljnog, bahatog i nesposobnog rukovođenja gradom koje traje od dana kada je Draško Stanivuković stupio na funkciju.
Dok on maše zastavama i slika se za društvene mreže, sistemi u gradu se urušavaju jedan po jedan, uključujući i osnovnu sportsku infrastrukturu.
Zatvaranje Gradskog olimpijskog bazena u Banjaluci nije samo tehničko pitanje propalih instalacija i nedostatka para – to je ogledalo potpune nesposobnosti, političkog revanšizma i sistemske korupcije koju toleriše i sprovodi gradska vlast na čelu sa predsjednikom PDP-a.
Dok se stotine djece i roditelja pitaju gdje će trenirati i učiti da plivaju, gradski čelnici okreću glavu od višegodišnjih zloupotreba koje se odvijaju upravo u njihovoj nadležnosti.
Kako ATV nezvanično saznaje, središtu svega se nalazi Miodrag Čeko.
Direktor Gradskog olimpijskog bazena, ali i Plivačkog kluba „Olim“, što samo po sebi predstavlja klasičan sukob interesa, postao je "miljenik" Stanivukovića kako je crveni SNSD-ov dres, presvukao PDP-ovim.
Kako za ATV kaže izvor upoznat sa situacijom u Gradskom olimpijskom bazenu, Čeko odlučuje kome se dodjeljuju termini, ima uticaja i na dodjelu sportskih stipendija, kao i na to kako se troše sredstva i pod kojim uslovima klubovi koriste gradske resurse.
Rezultat toga postaje jasan - potpuna zloupotreba sistema i ogroman finansijski gubitak za javno preduzeće „Akvana“.
Čeko, bivši SNSD-ovac, koji se "prešaltao" u PDP nakon što je Stanivuković postao gradonačelnik, sada praktično rukovodi monopolom nad bazenom i klubom, a sve uz prećutnu saglasnost gradske uprave.
Nezvanično saznajemo da je Čeko čak govorio da je zatvaranje bazena „dobra stvar“ jer će roditelji „napokon pokazati snagu“. Izjava je to koja je u najmanju ruku sramotna i cinična, pogotovo kada dolazi od osobe odgovorne za funkcionisanje tog istog bazena.
Ono što kaže izvor ATV-a, jeste da je "šokantno" da je Plivački klub „Olim“, umjesto da promoviše sport i zajedništvo, bojkotovao zvanična prvenstva Republike Srpske, nazivajući ih "nelegalnim", dok se na prvenstva BiH uredno išlo.
Istovremeno, terminima bazena su trgovali sa inostranim klubovima iz Еvrope i svijeta – neki su koristili bazen i po mjesec dana – dok su banjalučka djeca bila skrajnuta.
Predsjednik Skupštine grada, Ljubo Ninković, najavio je krivične prijave zbog finansijskih malverzacija koje su dovele do toga da se besplatni gradski termini preprodaju roditeljima po paprenim cijenama. Članarine za djecu su, prema njegovim riječima, išle i do 100 KM mjesečno, a klub je tako ostvarivao godišnje prihode od preko 200.000 KM – i to na osnovu nečega što im je grad dao besplatno. Uz dodatne prihode od grantova i inostranih termina, cifra raste i do 300.000 KM godišnje – za jedan klub!
Ovaj slučaj nije izolovani incident, već dio opšteg haosa u koji je grad uveden pod upravom Draška Stanivukovića. Banjaluka je pod njegovom administracijom doživjela nezapamćenu dezorganizaciju: mjesecima se nije naplaćivalo parking mjesto u grada, travnjaci se nisu kosili, a odvoz smeća bio je neredovan do te mjere da su se pojedine ulice pretvarale u improvizovana smetlišta.
Umjesto da se uhvati u koštac sa stvarnim problemima i obezbijedi efikasno funkcionisanje javnih preduzeća, Stanivuković novac građana troši na megalomanske projekte ukrasne rasvjete, vrijedne milione maraka. I ne samo to – taj novac ne ostaje u Republici Srpskoj, već odlazi u Zagreb, hrvatskoj kompaniji „Končar“.
U trenutku kada grad tone u komunalni kolaps, a djeca ostaju bez bazena, gradonačelnik, sve to pokušava "pokrije" na društvenim mrežama. Sve što se danas dešava u Banjaluci jeste posljedica neodgovorne, haotične i populističke politike – koja gradu ne nudi ništa osim šarenih lampica i praznih obećanja.
.webp)
.webp)
