Sveta velikomučenica Paraskeva Rimska, Trnova Petka, veoma je poštovana u našem narodu. Zaštitnici žena koja je pomagala bolesnima i siromašnima, zbog blagosti i čuda koja je učinila za života vjernici se i danas mole za spas od raznih životnih nevolja, a za ovaj dan vezuje se veliki broj običaja i vjerovanja.
U srpskoj pravoslavnoj crkvi istog dana se obilježavaju i Trnova Petka i prenos moštiju Svete Petke, pa se praznik naziva kombinovanim imenom Sveta Petka Trnova.
Svetiteljka koja će nakon kanonizacije postati Trnova Petka rođena je sa imenom Paraskeva, početkom 2. vijeka u Rimu. Odgajana je u hrišćanskom duhu, tad još nepriznatom. Kada su njeni roditelji Agaton i Politeja umrli, svu imovinu razdijelila je siromašnima i zamonašila se. Propovijedala je vjeru Isusovu hrabro, ne krijući se, iako je živjela u vrijeme najžešćih progona hrišćana.
No, i ona je doživjela sudbinu ranih velikomučenika koji ni po cijenu života nisu odustajali od hrišćanstva. Zbog propovijedanja zabranjene vjere izvedena je pred cara Antonina, koji je laskanjima pokušao da je pokoleba.
"Posmatrajući je, car bi poražen i oduševljen njenom mudrošću i ljepotom. I reče joj: 'Djevojko, ako pristaneš na moj prijedlog i prineseš žrtvu bogovima, postaćeš nasljednica mnogih darova i dobara. Ako pak ne pristaneš, znaj, predaću te na mnoge muke.' Na to svetiteljka neustrašive duše odgovori caru: 'Ne bilo toga da se ikada odreknem Hrista Boga moga! Jer, kako kaže prorok Jeremija, bogovi koji ne stvoriše nebo i zemlju istrijebiće se sa zemlje."
Hrabro se suprotstavila rimskom caru
Crven od bijesa, imperator naredi da joj na glavu stave usijani šlem. Ali, prema predanju, Paraskevu je od užarenog metala spasila božanska rosa. Zbog tog čuda, mnogi neznabošci počeše da vjeruju u Hrista.
"Zatim naredi car da se veliki kazan napuni zejtinom i smolom, da sve provri na jakoj vatri i da u to ubace svetiteljku. Međutim, ona usred kazana stajaše nepovrijeđena. Gledajući je takvu, Antonin joj reče: 'Paraskevo, poprskaj me tim zejtinom i smolom, da vidim da li peku.'
Svetiteljka zahvati rukom vrelu tečnost i baci je caru u lice, ali on odmah oslijepe i stade gromko zapomagati: 'Smiluj se na mene, sluškinjo Boga istinitoga, pa ću i ja povjerovati u Boga koga ti propovijedaš'. Paraskeva se pomoli i povrati vid caru. Antonin istog časa sa svojim tjelohraniteljima povjerova u Hrista."
Po napuštanju Rima, Paraskevu su u još dva grada izvodili pred sudije i mučili je, ali se uvijek brzo oporavljala. Pobijedila je strašnu zmiju i izašla nepovrijeđena iz kotla punog istopljenog olova i smole. Stradala je oko 140. godine nakon što su joj, po naređenju bezdušnog kneza Tarasija, odrubili glavu, a blažena duša otisnula se u carsko nebsko.
Po nalogu bugarskog kralja Asena njeni zemni ostaci odnešeni su u Trnovo i sahranjeni u crkvi nazvanoj u njenu čast. Mošti su kasnije prenijete u Carigrad.
Sveta Petka Trnova i običaji u srpskom narodu
U Srbiji Paraskevu Rimsku često miješaju sa Prepodobnom mati Paraskevom - Svetom Petkom, Grkinjom, koja se slavi 27. oktobra, iako dvije svetice dijeli razdoblje od skoro hiljadu godina. Razlikuju se i po drugačijim obilježjima na ikonama: Trnova Petka, zaštitnica slijepih, u rukama drži pločicu sa urezanim očima, dok Sveta Petka nosi krst i grančicu mirte.
Na praznik Paraskeve Rimske, kneginja Milica je iz Trnova u Ljubostinju prenijela mošti Svete Petke. Stoga se u srpskoj pravoslavnoj crkvi istoga dana obilježavaju i Trnova Petka i prenos moštiju Svete Petke, pa se praznik naziva kombinovanim imenom Sveta Petka Trnova.
Trnova Petka se smatra ženskim praznikom. Mnoge žene poste sedam dana, da bi se 8. avgusta, na njen dan, pričestile. Ne rade se kućni poslovi - ne pere se rublje, ne mijesi se hljeb, nema ručnih radova, a negdje važi i pravilo da se pepeo ne iznosi iz doma, da ni bi ugasnula snaga. Djevojčicama se oblače nove haljine, a kuće se kite vjencima kako bi u njima vladali sloga i mir.
.webp)
