Snažan podvodni zemljotres jačine 8,8 stepeni pogodio je u srijedu rano ujutru poluostrvo Kamčatku na ruskom Dalekom istoku, izazvavši cunami visine do 4 metra i podstakavši evakuaciju na tom području, kao i duž većeg dijela istočne obale Japana, saopštili su zvaničnici.
Otprilike sat vremena nakon glavnog zemljotresa, uslijedio je naknadni potres jačine 6,9 stepeni, koji je pogodio oblast 147 kilometara jugoistočno od ruskog obalskog grada Petropavlovsk-Kamčatski, na dubini od svega 10 kilometara, što je dodatno izazvalo zabrinutost zbog moguće strukturne nestabilnosti i sekundarnih talasa.
Zemljotres jačine 8,8 stepeni dogodio se na maloj dubini od 19,3 kilometra, s epicentrom oko 125 kilometara istočno-jugoistočno od Petropavlovska-Kamčatskog, obalskog grada sa oko 165.000 stanovnika, koji se nalazi uz Avačinski zaliv, izvjestio je Američki geološki zavod (USGS).
U ovoj situaciji postavlja se pitanje da li se cunami može dogoditi i u Jadranu i pod kojim uslovima. Akademik Mirko Orlić, jedan od rijetkih hrvatskih stručnjaka koji se bave ovom temom, odgovorio je na to pitanje za Večernji list.
"Jedan od načina je da se pogleda istorija: ako se jak cunami dogodio prije 500 godina, postoji šansa da se dogodi ponovo. Najjači cunami u Jadranu zabilježen je 30. jula 1627. godine na poluostrvu Gargano, na italijanskoj obali nasuprot Splitu. Procjenjuje se da je tadašnji talas bio visok oko deset metara, a visina se mjeri od dna do vrha talasa. Još jedan značajan cunami bio je 1667. godine, u vrijeme čuvenog dubrovačkog zemljotresa, o kojem postoje brojni zapisi iako tada nije bilo mjerenja. Visina tog cunamija iznosila je oko šest metara. To nisu mali cunamiji."
"Imamo mjerenja iz posljednjih stotinu godina, pomoću mareografa - uređaja za mjerenje nivoa mora. Najveći cunami koji smo zabilježili u tom periodu bio je 1979. godine, kada se desio crnogorski zemljotres. Talas je bio visok oko pola metra, ali gledajući lokalno, pokazalo se da je na nekim mjestima bio znatno jači, posebno u Bokokotorskom zalivu, gdje je nekoliko ljudi poginulo. To je tipično za cunamije - mogu biti lokalizovani, jaki na jednom mjestu, a da na drugom potpuno izostanu. To zavisi od oblika obale i morskog dna, koji uzrokuju lomljenje i refleksiju talasa."
"Drugi način je statistički pristup: analiziraju se potresi i njihovi povratni periodi, a zatim se pomoću matematičkih modela procjenjuje kakav bi cunami mogao da nastane u slučaju najjačih zemljotresa. U jednoj italijanskoj studiji iz 2007. opisano je kako se to radi. Gleda se karta izvorišnih zona, identifikuju se najjači mogući potresi, i pomoću modela izračunava se koliko bi jak cunami mogao da nastane. Tako su došli do zaključka da bi se u dubrovačkom području, gdje je moguć zemljotres magnitude 7,5 sa veoma dugim povratnim periodom (i više od 1.000 godina), mogao dogoditi cunami visine oko deset metara (amplituda oko pet metara)."
"Dakle, prema obje osnove - istorijskoj i modelima - maksimalni cunami koji se može očekivati u Jadranu je visine do 10 metara. To nije kao cunamiji u Pacifiku ili Indijskom okeanu koji mogu dostići 30 metara, ali svakako nije ni zanemarljivo", rekao je ugledni stručnjak.
