Prava je završio u Beogradu, a medicinu u Berlinu.

Lazarević je napisao samo devet pripovjedaka, od kojih je "Švabica" ostala u fragmentima.

Mada je imao patrijarhalne poglede na život, njegove sažete pripovijetke, sa veoma snažnom unutrašnjom dramatikom, imaju klasičnu vrijednost.

Prevodio je ruske pisce Nikolaja Černjiševskog, Nikolaja Gogolja i Alekseja Pisemskog, te francuskog pisca Ežena Srkriba.

Kao ljekar učestvovao je u organizaciji saniteta u Srbiji i objavio 54 rada u stručnim medicinskim časopisima, od kojih neki imaju izuzetan značaj.

Ostala djela Laze Lazarevića su: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod pozlatiti", "Vetar", "Na bunaru", "Školska ikona", "On zna sve", "U dobri čas hajduci" i "Verter".

Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti u Beogradu nazvana je u njegovu čast "Dr Laza Lazarević".